Dvadeset Bošnjakovih crteža izvedenih na različitim veličinama papira, u olovci, temperi, pastelu, kao i šest kiparskih radova, postavljeni su u „Galeriji Kurija“.

Na otvaranju nazočnima se, među ostalima, obratila Morena Želja Žella, ravnateljica Muzeja Prigorja, kao i likovni kritičar Stanko Špoljarić. Kritičar Špoljarić na početku svoga govora primijetio je kako se možda čini neobičnim da se pri kraju došašća i pet dana prije Božića, otvara izložba sakralne tematike vezane uz pasiju te je pojasnio da ta prividna mala nelogičnosti ima itekako duboku teološku vezu jer povijest spasenja počinje u svetoj betlehemskog noći. „To je ona divna poveznica, možda malo zbunjujuća, ali baš nam zato daje veliku priliku razmišljanja“, kazao je.

Govoreći o sakralnoj umjetnosti, Špoljarić je istaknuo neke kriterije djelovanja umjetnika koji se bave sakralnim temama, naznačivši da umjetnik takvome djelu treba pristupiti s velikom osobnom odgovornošću – jer bez odgovornosti nema rezultata, da treba poštivati tekst evanđelja i uspostaviti odnos razumijevanja i posvojenja dotične materije, što ujedno proizlazi iz njegovanog talenta i godina rada vrijednih poštovanja.

Opisujući Bošnjaka kao umjetnika istinske kreativnosti, pozvao je nazočne da u izloženim djelima – od uvoda u čitav ciklus iz 2005. pa sve do 2020., koja je koncentrat svih radova, osjete istu stvaralačku nit koja proizlazi iz ulaženja u dubinu neiscrpne teme i tradiciju povijesnog pristupa niza genijalnih stilova i majstora. Ovdje se radi o pristupu koji nosi iskrenu i dojmljivu potretnost, kazao je Špoljarić, pojasnivši da se može dogoditi da u prikazu takvog kalvarijskog hoda umjetnici ostanu na površini, izvanjskoj dramatičnosti, ali da kod Bošnjaka koji je po osnovnoj vokaciji kipar, ekspresivnost crteža izriče se u spoju tjelesnog i beztjelesnog.

„Postoji potreba da linija živi, da nosi i sadržaj, i sve one elemente tog raspoloženja koji postoje na Kristovom kalvarijskom hodu, da nosi nemir i sve tjeskobe“, primijetio je Špoljarić.

Navevši nadalje tri glavne teme izloženih radova: raspeće bez križa, nošenje križa i pietà, primijetio je kako je umjetnicima posebno zahtjevan prikaz pietà jer nosi odnos između mrtvog, ali božanskoga tijela tri dana pred uskrsnućem i majke prepune boli. „Bošnjakovi crteži su u potpunosti doživljeni u njegovoj umjetničkoj svijesti i silnom umjetničkom iskustvu pa je došlo do spontane realizacije u majstorskom crtačkom obliku gdje je svaki taj crtež uz svu spontanost i duboko osmišljen“, rekao je Špoljarić ističući postojanje stilskog jedinstva u kojem je „tjelesnost naglašenija, a nekad samo u slutnji donijeta, a nekad na bjelini papira tek naglašena sastavnica svake od tih kompozicija, u kojoj razložnom uporabom boja –  nekad minimalne, a nekad i velike gustoće, bjelina bogata u svom tkivu i svojoj strukturi, ukazuje na slobodu Bošnjakovog izraza tkana desetljećima rada na tom motivu“.

„Golgota je hod prema raspeću, ali je to i put prema uskrsnuću, a Bošnjak je krasno povezao ta dva elementa – patnju i slavu uskrsa“, zaključio je Špoljarić istaknuvši zaokruženost ciklusa u svim njegovim dionicama, srodnicima i raznolikostima, ali na isti način i otvorenost, jer je „Bošnjakov crtež u svom pulsiranju, neprekidnoj vibrantnosti, osvajač prostora i nositelj sadržaja, poruke i svjetla“.

Zahvalivši prof. Špoljariću na osvrtu na njegovo stvaralaštvo, kipar Bošnjak je rekao da je „do neba ispunjen, jer ovdje su prisutni ljudi koji su kroz moje djelovanje, u mom ateljeu, skupa sa mnom znali živjeti ono što je u duhu, u mom djelovanju, u mom životu nastajalo cijeli moj život. Sve smo to kroz prijateljstvo u mom ateljeu doživljavali i to je moje poslanje skupa s vama“.

Na završetku je voditelj „Galerije Kurija“ Tomislav Dilber svima zahvalio na sudjelovanju, osobito svom nekadašnjem profesoru Bošnjaku, istaknuvši među ostalim „kvalitetu sveopće organiziranosti umjetnika koji je sazdan u cjelini“ – od ljudske, profesorske i profesionalne razine s kojom je osobno rastao i učio.

Izložbu prati i prigodni katalog s tekstom Stanka Špoljarića „U ime Isusovo za Alojzija Stepinca“, a ostvarena je sredstvima Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, te ostaje otvorena do 8. siječnja 2024.