O izloženim umjetninama govorili su dr. sc. Enes Quien, povjesničar umjetnosti, mons. Antun Sente, ml., voditelj Galerije i sam autor. Izložbu je otvorio dr. sc. Vlado Mikšić, voditelj Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, a glazbom ju je obogatila sopranistica Monika Pranjić, specijalizantica kardiologije u Krapinskim Toplicama.

Kipar Zlatko Čular samozatajan je, nenametljiv, u sebe i svoj umjetnički rad uronuo umjetnik. Struci, a i dijelu javnosti najpoznatiji je po najboljemu kiparskom rješenju za spomenik papi Ivanu Pavlu II. Bio je najtalentiraniji kipar svoje generacije, ali se nikada nije karijeristički ‘gurao’, nije težio medijskoj i javnoj slavi, nego je predano uvijek radio u umjetnosti što je volio i što ga je zanimalo. Zanimalo ga je samo duhovno u umjetničkom stvaranju, i izvedbena kvaliteta vlastite umjetnine. Izvodio je vitraje, eksperimentirao s materijalima, manje u skulpturi – gdje je bio i ostao rasni figurativac, a svoje skulpture poput svakog ‘klasičnog’ kipara, izrađivao u glini, gipsu, bronci i kamenu – koliko u slikarstvu, gdje je slikao na emajlu, a posljednjih godina i na dasci. Na prezentiranoj izložbi prepoznaje se vrhunska kvaliteta Čularovih koloristički zasićenih i bogatih sakralnih prizora slikanih na emajlu ili na dasci, u vrhunskoj tehnici i ekspresionističkom stilu slobodnog i uvjerljivog poteza iz kojega izlaze lijepe produhovljene ljudske svetačke figure, kazao je tom prigodom povjesničar umjetnosti Enes Quien.

Dr. Mikšić zahvalio je organizatorima te posvjedočio kako ovakve aktivnosti, postavljanje i prezentacija umjetnosti, uvelike doprinose bolje razumijevanju kako božićnih tako i kršćanskih vrednota.

Galerija „Martin Borković“ za tu je prigodu otisnula i prigodni letak na kojem je o Čularovim djelima Stanko Špoljarić, povjesničar umjetnosti između ostalog zapisao: „Čular već blistavošću slikarske površine u odabranoj tehnici emajla sugerira suptilne i stalne svjetlosne nijanse, treptaje radosti u doživljaju svetih uprizorenja. Slijed slika ove izložbe nastalih u koncentratu vremena, nadahnut je slikovitim opisom evanđelista svetog Luke. Božićna zbilja izjednačava krhkost trenutka i slutnju vječnosti, poetizacijom slikarske geste i dosegnutog smiraja. Na potki realistične datosti Čular se prepušta slobodi ekspresionističke stilistike dosežući u konačnici u nemjerljivosti emocionalnog pulsiranja unutrašnji mir, sa sastavnicama lirskog i dramatskog. U koncentriranju na bitno u pojedinom prizoru božićnog poliptiha, anđela Navještenja, samog malenog Isusa, Svete Obitelji, pastire, kraljeve, Čular je zadržao strujanje oprostorene širine kadra, tako da komorno i intimno govori o veličajnosti ikonografske, teološke poruke. Betlehemska sveta noć postala je i karlovačka sveta noć. U Nacionalnom svetištu svetog Josipa nedavno je blagoslovljen monumentalan, umjetnički snažan mozaik (najveći sa sakralnom tematikom u Hrvatskoj), rad Josipa Botterija Dinija, sa središnjim motivom Isusova rođenja. I izložba i mozaik estetski su i duhovni darovi gradu na četiri rijeke“.

Izložba na kojoj je sopranistica Pranjić izvela „O najljepša“ Matije pl Ivšića i „O holy night / O sveta noć“, autora Adolphe Charles Adam – Placide Cappeau / Jon Sullivan Dwight, otvorena je za razgledavanje svakog dana nakon misnih slavlja do korizme.