Prije otvorenja izložbe misno slavlje predslavio je kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga mons. Zvonimir Sekelj, a suslavitelji su bili profesor emeritus kanonik dr. Matija Berljak, svećenik rodom iz Mačkovca Franjo Radek te župnik Anđelko Košćak.

Otvorenje izložbe počelo je prigodnom pjesmom Vuprem oči, potom su svoje prisjećanja na život i rad prof. Vuka iznijeli mons. Sekelj koji je bio župnik u zagrebačkoj Kustošiji gdje Vuk bio profesor glazbenoga odgoja u tamošnjoj školi, potom prof. emeritus dr. Matija Berljak dugogodišnji prijatelj i dobročinitelj prof. Vuku te vlč. Franjo Radek koji se često s njime susretan u austrijskom Gradišću kamo je Vuk sa svojim „fićom“ često dolazio. Program je završen romarskom pjesmom K suncu prosi vsaka roža. Za tu je prigodu tiskan letak s prikazom života i rada prof. Vuka.

Prof. Miroslav Vuk rođen je 18. svibnja 1930. u Mačkovcu. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu. U Čakovcu je polazio Glazbenu školu. Od 1945. do 1950., obnašao je službu orguljaša u župnoj crkvi Sv. Nikole u Čakovcu i zbog toga su ga ondašnje komunističke vlasti izbacile iz glazbene škole. Kao sedamnaestogodišnjaka osudila ga je OZN-a, bez suda i suđenja, na tri mjeseca prisilnoga rada. Krajem 1953. dolazi u Zagreb gdje kod prof. Miroslava Magdalenića uči harmoniju, solfeggio, kontrapunkt i glasovir. Školske godine 1957./1958. upisao se u Državnu muzičku školu u Zagrebu.

Prije nego je završio Muzičku školu, od listopada 1960. bio je stalno zaposleni učitelj glazbenoga odgoja u Osnovnoj školi Kustošija te je tu radio sve do umirovljenja 1. rujna 1993. godine. Od 21. do 24. rujna 1962. polagao je prijamni ispit na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te se upisao kao redoviti student (VII. odjel; smjer teoretsko-pedagoški). Osim nastavničkoga rada u školi i vođenja školskoga zbora, učenike je učio svirati harmoniku, flautu, potom je 20 godina vodio zbor tamburaša, a bio je i voditelj (komandir) Vatrogasnoga voda učenika VII. i VIII. razreda.

Gotovo odmah po Vukovu dolasku u Zagreb na školovanje, jedan od najzaslužnijih hrvatskih etnomuzikologa dr. Vinko Žganec pozvao ga je za svoga suradnika, a od 1960. uzeo za osobnog tajnika. Obnašajući te službe uredio je Žgančevu bogatu glazbenu ostavštinu koja je na koncu sabrana u jedanaest svezaka s 2222 naslova. Kao glazbeni teoretičar Vuk je pisao ocjene udžbenika i novog glazbenog programa za osnovne škole. Od 1960. održao je više od stotinu predavanja iz glazbenoga odgoja i muzikologije na seminarima i znanstvenim skupovima u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, SAD-u, i Kanadi.

Od 1966., kako u jednom prikazu Vukova života piše Stjepko Težak, „obilazi i hodočasti po cijeloj Hrvatskoj, navlastito po Međimurju, ali i u svim zemljama gdje žive Hrvati (Austrija, Mađarska, Slovačka, SAD, Kanada) skupljajući, zapisujući, a u novije vrijeme i tonski snimajući pučke crkvene i svjetovne popjevke“. S pravom se za njega može reći da je bio vrsni glazbeni stvaratelj jer je harmonizirao tri stotine crkvenih i svjetovnih popijevki, skladao više od tristo crkvenih, pučkih, rodoljubnih i dječjih popijevaka za solo i zborove. Od samoga osnutka bio je osnivač i član Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije Tkalčić.

Tijekom života, neumornoga rada u prikupljanju crkvenih i narodnih popijevki tiskom su izdanje sljedeće zbirke: Izbor skladbi za dječje zborove (Zagreb, 1979.); Hrvatska crkvena pjesmarica za Hrvate u Kanadi (Toronto, 1989.); Jačke gradišćanskih Hrvata u Mađarskoj (Budimpešta, 1991.); Hrvatske narodne popijevke i plesovi iz Draganića i okolice (Karlovac, 1991.); Hrvatske božićnice (Zagreb, 1995.); Hrvatske romarske popijevke (Zagreb, 1996.); Hrvatske uskrsnice (Zagreb, 1998.); Skladbe i život Ivana Mustača, kantora u Svetoj Mariji u Međimurju (Zagreb, 2001.); Hrvatske crkvene i svjetovne popijevke Florijana Andrašeca, kantora u Dekanovcu u Međimurju (Zagreb, 2002., II. prošireno i izmijenjeno izdanje); Hrvatske romarske popijevke, 2005. (rukopis, bilo bi II. prošireno i izmijenjeno izdanje).

Umro je 28. listopada 2005. u Zagrebu, a pokopan je 4. studenog u obiteljskoj grobnici na gradskom groblju u Čakovcu.