Iznova proučavati i ostvarivati Drugi vatikanski koncil

Predraga braćo i sestre!
1. Prije trideset godina, 8. prosinca 1965, zaključen je Drugi ekumenski vatikanski koncil. Bio ga je tri godine prije – upravo 11. listopada – navijestio papa Ivan XXIII. Doveli su ga do ispunjenja veliki duh i veliko srce pape Pavla VI. Dok se zapućujemo prema jubileju godine 2000, ne možemo zaboraviti taj događaj koji predstavlja jedan od miljokaza, “providnosni događaj u povijesti suvremene Crkve” (Tertio millenio adveniente, 18).
U povijesti crkvenih sabora, taj Drugi vatikanski javlja se u sasvim osobitom liku. U prijašnjim su, naime, koncilima predmet raspravljanja i razloga sazivanja bili određeni posebnim naukovnim ili pastoralnim problemima. Drugi je pak vatikanski koncil htio biti trenutak sveobuhvatnog razmišljanja cijele Crkve o njoj samoj i o njezinim odnosima sa svijetom. Na takvo ju je razmišljanje poticala potreba sve veće vjernosti njezinome Gospodinu. Ali poticaj je također došao od velikih promjena u suvremenom svijetu, koje su promjene, kao “znakovi vremena”, tražili da ih tumačimo u svjetlu Božje riječi. Zasluga je Ivana XXIII. ne samo što je sazvao Koncil, nego također što ga je nadahnuo nadom, ograđujući se od “zlogukih proroka”, i učvrstio ga svojim neukrotivim pouzdanjem u Božje djelovanje.
2. Zahvaljujući dahu Duha Svetoga Koncil je postavio temelje novoga proljeća nače Crkve. On nije označio prijelom s prošlošću, nego je znao vrednovati baštinu cijele crkvene predaje da bi usmjerio vjernike na odgovaranje izazovima našega doba.
S vremenske udaljenosti od trideset godina, viče je nego ikada potrebno vratiti se tome milosnom trenutku. Kako sam zatražio u apostolskom pismu Tertio millennio adveniente (br. 36), među neizbježnim točkama ispita savjesti koji se nameće svim članovima Crkve, nezaobilazno je pitanje: koliko je koncilske poruke provedeno u život, u ustanove u način crkvenoga djelovanja?
Slično je pitanje bilo postavljeno bilo postavljeno na Biskupskoj sinodi god. 1985. Ono je i danas važno te nadasve obvezuje na ponovno proučavanje Koncila radi cjelovitog shvaćanja njegovih naputaka i prihvaćanja njegova duha. Nastojimo to ~činiti zajedno, iznova razmatrajući velika koncilska pitanja u tijeku nekoliko sljedećih nedjeljnih angelusa. Povijest svjedoči da je koncilima trebalo vremena dok bi donijeli svoje plodove. Ipak mnogo ovisi o nama, uz pomoć milosti Božje.
3. Presveta Marija, koju je upravo u doba koncilskih zasjedanja moj prethodnik proglasio “Majkom Crkve”, neka nam pomaže na tome putu. Osjećamo među sobom njezinu prisutnost poput apostola uoči Duhova. Ona neka nas učini poučljivima Božjemu Duhu, kako bi treće tisućljeće, koje je već pred vratima, našlo vjernike čvršće povezane u vjernosti Kristu i potpuno zauzete za Evanđelje.