Sudionici cijelog hodočašća okupili su se prvog dana u crkvi Gospe Brze Pomoći, župi Stadlerova krštenja te misnim slavljem koje je predslavio slavonskobrodski župnik preč. Anđelko Cindori počeli hodočašće. Na kraju misnog slavlja s. Zrinka je hodočasnicima uručila hodočasničke putovnice. Župnik je pješacima hodočasnicima udijelio blagoslov i oni su pošli prema Savi na granični prijelaz u Stadlerovu Bosnu noseći hodočasnički križ koji je posebno izrađen za ovo hodočašće. Hodočasnički križ uvećana je replika Stadlerovog pektorala. Križ je izrađen od hrastovog drveta, simbola Slavonije u spomen Stadlerovog rodnog mjesta, urešen je pleterom u znak Stadlerovog domoljublja. U sjecištu greda nalazi se relikvijar u obliku Srca Isusova kao replika Stadlerova biskupskog prstena u kojem je pohranjen komadić štole. Na poleđini križa nalazi se medaljon s likom sluge Božjega Josipa Stadlera.

U jedanaestodnevnom hodočašću pješaci su uz molitvenu potporu sestara i Prijatelja Malog Isusa prošli više od 270 kilometara. Prenoćište te duhovnu i tjelesnu okrjepu pružali su im župnici i sestre, a postaje za odmor bile su u Derventi, Foči, Doboju, Maglaju, Žepču, Zenici, Busovači i Gromiljaku.

Svaki hodočasnički dan počinjali su misnim slavljem, hodočasničkom molitvom u kojoj su se u zagovor utjecali sluzi Božjemu Josipu Stadleru, častili njegove relikvije, od svećenika primili blagoslov hodočasničkim križem, primili pečat u hodočasničku putovnicu te krenuli u dnevnu etapu hoda. Svi dani hodočašća bili su ispunjeni molitvom ružarija, krunicom Božjeg milosrđa, pjesmom, podnevnom molitvom, vremenom šutnje i razgovorima. Umor u nogama, poneki žulj i povremena bol bili su radostan prinos za sve nakane koje su nosili cijelim putem. Tijekom hodočašća pridružile su se i sestre Sarajevske provincije i članovi DPMI-a.

Po dolasku u Sarajevo, u ulici Mjedenici, hodočasnike je dočekala vrhovna glavarica Družbe s. M. Anđa Vranješ sa sestrama i djecom iz Dječjeg doma Egipat. Kroz ulicu Mjedenicu, u kojoj je bila prva ubožnica Družbe, išli su do današnje franjevačke crkve sv. Antuna na Bistriku, do mjesta na kojem je bila i nekad crkva sv. Ante u kojoj je za vrhbosanskog nadbiskupa ustoličen sluga Božji Josip Stadler. S Bistrika preko Baščaršije hodočasnici su došli u sarajevsku katedralu u kojoj se nalazi grob sluge Božjega. Na grobu nadbiskupa Stadlera svi su kleknuli te zajedničkom i osobnom molitvom zahvalili za sve primljene milosti na hodočašću.