Hodočasnici su se tradicionalno okupili kod Bolnice za plućne bolesti i TBC u poslijepodnevnim satima odakle su, nakon uvodne molitve, krenuli u procesiji na put prema brdu Malečkovec, petstotinjak metra iznad Vukovoja, razmatrajući o 15 postaja otajstava krunice Blažene Djevice Marije. Naime, Marijin put u Klenovniku jedinstven je zbog toga što se, tijekom hoda, molitve i pjesme, ne razmatra samo o Kristovu križnom putu, već se razmatra čitav Kristov život. Osim toga, postaje s prikazima otajstva krunice datiraju iz 1672. godine kada je grof Ivan IV. Drašković dao postaviti od dvorca u Klenovniku do hodočasničke kapele Sv. Wolfganga u Vukovoju petnaest kamenih postaja (pilova) s prizorima krunice.

U molitvi, pjesmi, osobnoj sabranosti i blagodatima koje pruža živopisan i slikovit zagorski pejzaž, sudjelovalo je i ove godine stotinjak vjernika, što župljana Klenovnika, što njihovih gostiju hodočasnika iz okolnih župa.

Po završetku pobožnosti krunice, nakon malo manje od pet kilometara hoda za otprilike dva sata uspinjanja, vrhunac hodočašća bilo je euharistijsko slavlje u najjužnijoj kapeli sv. Wolfganga u Europi koje je na brdu iznad Vukovoja predvodio biskup Mrzljak u koncelebraciji sa svećenicima hodočasnicima, čime je ujedno obilježena i proslava spomendana sv. Wolfganga.

Mons. Mrzljak je u propovijedi podsjetio je kako se nalazimo na samom kraju listopada, Marijina mjeseca, u kojem posebno molimo svetu krunicu.

„Izgovarajući riječi molitve ‘Zdravo Marijo’ razmišljamo o svim otajstvima koje nam tako lijepo prikazuju ovi obnovljeni kipovi jedinstveni u Hrvatskoj, a možda i u svijetu. Marijin put koji smo maloprije prošli, i naš je križni put. Pred nama je svetkovina Svih svetih kada se sjećamo svih onih koji su živjeli prije nas, a za koje vjerujemo da su sveti. Drugim riječima, Crkva jamči da su oni u Nebu i da su postigli svoj konačni cilj. Ali uz to, svi zajedno vjerujemo i da su naši dragi koji su preminuli, a koji su živjeli kršćanskim životom, dionici nebeske slave. Zato ovih dana pohađamo mjesta gdje počivaju njihovi zemni ostaci i, dakako, da tada razmišljamo i o nama samima.

Promišljamo o tome kako i mi idemo ovom zemljom prema tom konačnom cilju. Sjećajući se mnogih stvari i događaja, sigurno je najvažnije da čujemo što nam Bog govori. Tako smo slušali u odlomku Evanđelja kako su Isusa upozoravali neka se vrati iz Jeruzalema jer ga kralj Herod želi ubiti. Ali Isus odgovara kako on mora ići naprijed. To je poruka i nama, jer i mi moramo putovati, kao i Krist, i danas, i sutra, i prekosutra. Moramo putovati onoliko koliko nam je Božja providnost odredila. Ne smijemo skrenuti s puta i vraćati se. Glavni Isusov cilj bio je Jeruzalem, a znamo jako dobro što se ondje s njime dogodilo.

Upravo ovo što mi danas slavimo, to je taj Jeruzalem prema kojem je Isus išao i gdje se mučeničkom smrću žrtvovao za nas na kalvariji. Čovjek može ići različitim putevima ovdje na zemlji. Neki žele ići ‘lakšim’ putem i uživati, ali mi smo se odlučili da želimo ići Marijinim putem. To je i naš životni put. Ne smijemo se prestrašiti ili posustati na tom putu. Mnogi ‘Herodi’ će nam prijetiti, ali poput Isusa pozvani smo odgovoriti: ‘Ja moram ići’. Pred nama će se stvoriti razne zapreke i prijetnje, primamljive ponude drukčijih puteva, ali mi smo se odlučili za ovaj put, križni put, u kojem pronalazimo smisao. Samo taj put vodi prema cilju – konačnom Jeruzalemu. Sv. Wolfgang, ali i brojni drugi sveci, mogu nam pokazati kako se ide tim putem. Molimo zato zagovor svetih da nam pomognu da ustrajemo na tom putu“, pozvao je biskup Mrzljak.

Na kraju mise svim svećenicima i hodočasnicima na dolasku je zahvalio domaći župnik Josip Jagarčec, koji je biskupu povodom skorog odlaska u svećeničku mirovinu, zahvalio na služenju Varaždinskoj biskupiji tijekom gotovo trinaest godina te mu predao simboličan dar.