Ta jedinstvena izložba vodi kroz nastanak, poteškoće i nestanak „karlovačke katedrale“ čije su posljedice današnje crkve: Nacionalno svetište svetog Josipa na Dubovcu i crkva Presvetog Srca Isusova u Novom Centru.

Ravnatelj Dijecezanskog muzeja u Zagrebu mons. Nedjeljko Pintarić pročitao je zabilješku lepoglavskog župnika Mate Repića koju je zapisao nakon susreta s tadašnjim upraviteljem zatvora Josipom Špirancem i Milanom Prelogom, predstavnikom Konzervatorskog ureda iz Zagreba. Naime upravitelj Špiranec predložio je rušenje lepoglavske crkve jer je u lošem stanju na što se Prelog usprotivio te zaključio kako bi rušitelje ove pavlinske ljepotice predstavilo kao nekulturne barbare. Cijeli bi svijet bio protiv nas, zaključio je Prelog. Nažalost u Karlovcu se nije pojavio netko poput Milana Preloga i crkva Sv. Ćirila i Metoda je srušena, zaključio je mons. Pintarić.

Ovom izložbom Gradski muzej Karlovac izlazi iz svojih prostora u punom smislu te riječi te želi na samom mjestu predstaviti kulturne i sakralne znamenitosti grada, istaknula je ravnateljica Gradskog muzeja Karlovac mr. Hrvojka Božić te zahvalili suradnicima, a na osobit način supsidijaru u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu dr. Vladi Mikšiću koji je glavni inicijator izložbe. O izložbi su govorili autori vjeroučitelj Tomislav Šegina, kustos Igor Čulig i dr. Mikšić.

Izložbu je otvorila zamjenica gradonačelnika Andreja Navijalić. S prigodnim programom nastupio je crkveni zbor svetog Vida Ladvenjak.

Gradnja velebne i povijesno važne crkve Sv. Ćirila i Metoda započela je 1904. godine inicijativom tadašnjeg, poduzetnog dubovačkog župnika Alojzija Hegedića, koji se bavio, ne samo pastoralnim, već i društveno-političkim radom u Karlovcu. Hegedić postaje dubovački župnik 1888., te tada postaje jedan od značajnih ličnosti u karlovačkom pastoralnom radu, ali i organizacijsko-poslovnim aktivnostima. Uz gradnju Sv. Ćirila i Metoda, temeljito je obnovio i župnu crkvu Sv. Marije Snježne pod Dubovcem i postavio u njoj kameni oltar. Obašao je dužnost gradskog zastupnika u Vijeću Grada Karlovca i bio zaslužan za razvoj grada. Karlovac je oko 1900. godine imao oko 14 000 stanovnika što je za ono vrijeme bio respektabilan broj. Grad se ubrzo počeo širiti izvan zidina, a okolna naselja počela su ulaziti u sastav Grada. Općine Banija, Švarča i Rakovac postaju dio Grada, te Karlovac dobiva još oko 2000 stanovnika. Porastom stanovnika i pripajanjem navedenih naselja počelo se postavljati pitanje kako će Crkva, Zagrebačka nadbiskupija, odnosno župa BDM Snježne na Dubovcu odgovoriti na ovaj vjerski izazov toga vremena. Crkva Gospe Snježne na Dubovcu bila je teško dostupna ostalim Karlovčanima, a kapela Sv. Barbare bila je premala za osnovna liturgijska slavlja, a kamoli za sustavni pastoralni rad. Ideja o izgradnji nove crkve Sv. Ćirila i Metoda otvarala se sama od sebe. Župnik Hegedić pokušao je 1900. godine otkupiti crkvu Presvetog Trojstva zajedno sa samostanom, te ju pretvoriti u sjedište župe, ali nakon neuspjelog pokušaja pokrenuo je gradnju crkve, koja će svojim zdanjem plijeniti pažnju Karlovčana. Nakon Hegedićeve inicijative 1. ožujka 1904., gradnja počinje 1906. godine i dovršena je 1910. godine. Komunističke vlasti su na osnovu, kako su navele „stručne komisije“ 1948. godine proglasile je ruševinom, te je na sami blagdan sv. Ćirila i Metoda 5. srpnja 1948. godine započele rušenje koje je trajalo dvije godine.

Zanimljivo, nakon rušenja crkve Sv. Ćirila i Metoda u Staljinovoj ulici, ubrzo je “srušena” i Staljinova ulica.

Organizatori izložbe su Gradski muzej Karlovac i Dijecezanski muzej Zagrebačke nadbiskupije, uz potporu Karlovačke županije, Grada Karlovca i Nacionalnog svetišta svetog Josipa. Izložba će biti dostupna javnosti do 31. listopada.