Budi dio naše mreže
Izbornik

Jedinstvo i Trojstvo Božje

Papine riječi uz molitvu Anđelova pozdravljenja u nedjelju 15. lipnja 2003.

Predraga braćo i sestre!

1. Ovu nedjelju koja slijedi iza Duhova slavimo svetkovinu Presvetoga Trojstva. Jedinstvo i Trojstvo Božje prvo je otajstvo katoličke vjere. Do njega prispijevamo na završetku puta Objave, koji se ispunio u Isusu: u njegovom Utjelovljenju, Muci, Smrti i Uskrsnuću. S vrha “svete planine” – koja je Krist – razmatra se prvo i posljednje obzorje svijeta i povijesti: Ljubav Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga.
Bog nije osamljenost, već savršeno zajedništvo. Iz bitka Boga zajedništva proizlazi poziv cijeloga čovječanstva na stvaranje jedinstvene velike obitelji, u kojoj se susreću i međusobno se obogaćuju različite rase i kulture (usp. Dj 17,26).

2. U svjetlu toga univerzalnog obzorja zajedništva, teškom se uvredom Bogu i čovjeku pokazuje svaka ona prilika u kojoj su osobe ili ljudske grupe prisiljene bježati iz vlastite zemlje kako bi negdje drugdje tražili utočište. Na to nas podsjeća Svjetski dan izbjeglica koji će se slaviti sljedećega petka 20. lipnja i koji nas ove godine poziva da pozornost usmjerimo na prilike mladih izbjeglica.
U svijetu gotovo polovica izbjeglica djeca su i mladi. Mnogi od njih ne idu u školu, nedostaje im nužnih dobara, žive u prognaničkim logorima ili čak u zatočeništvu.
Drama izbjeglica od međunarodne zajednice zahtjeva zauzimanje za liječenje ne samo simptoma, već nadasve uzroka problema: to jest, preduhitrenje sukoba promičući pravednost i solidarnost na svim područjima ljudske obitelji.

3. Obratimo se sada Djevici Mariji i razmatrajmo ju kao divno stvorenje Presvetoga Trojstva: “upornu metu nauma vječnoga”, kako pjeva pjesnik nad pjesnicima Dante Alighieri (Raj XXXIII, 3). Molimo ju da pomogne Crkvi, otajstvu zajedništva, da uvijek bude gostoljubiva zajednica u kojoj svaka osoba, osobito ako je siromašna i odbačena, može naći prihvaćanje i potporu.

Poslije Angelusa

Još jednom, protekli su dani bili dani krvi i smrti za stanovnike Svete Zemlje, koji su ušli u beskrajni vrtlog nasilja i odmazdi.
Svima bih htio ponoviti apel kojega sam već često upućivao i ranije: “Nema mira bez pravednosti, nema pravednosti bez oproštenja”. Podsjećam na to opet danas s još većom uvjerenošću, obraćajući se svim stanovnicima Svete Zemlje.
Potičem i međunarodnu zajednicu da se ne umori pomagati Izraelcima i Palestincima u ponovnom pronalaženju smisla čovjeka i bratstva kako bi zajedno tkali svoju budućnost.
Neka nas sve zagovara Presveta Djevica, kako bi nas Bog učinio “oruđem svoga mira”.

Sljedeći četvrtak u 19 sati, na svetkovinu Tijelova, ispred bazilike Sv. Ivana u Lateranu predsjedat ću misi nakon koje će uslijediti tradicionalna procesija do Svete Marije Velike. Sve pozivam da u velikom broju sudjeluju na tome slavlju, kako bi zajednički izrazili vjeru u Krista, živoga i prisutnoga u euharistiji.