Govoreći o svetkovini Presvetog Trojstva provincijal Renić je na temelju jednog primjera kazao kako je potrebno pronaći način za objasniti kako to Presveto Trojstvo ima veza s nama i kako dotiče naš život. Skrenuo je pozornost na to da je sam izraz Presveto Trojstvo u srednjem rodu, pa mnogi ljudi na to gledaju s distancom, misleći da se njih to previše ne tiče, da je to neki nauk Crkve koji se više tiče teologa i profesora i onih koji se bave analizom istina vjere. Podsjetio je kako se svaki dan križamo znakom križa u kojem spominjemo Presveto Trojstvo: Oca, Sina i Duha Svetoga.

Presveto Trojstvo nije objavljeno tim riječima u Svetom pismu, ali Isus, pa i apostoli govore o Bogu koji je Otac, Isusu koji je Božji sin, a spominje se vrlo često i Sveti Duh koji je s njima povezan. Ta istina je bila važna i Isusu i apostolima i prvoj Crkvi, ustvrdio je propovjednik. Dodao je kako ta istina nije bila važna zbog toga da bi se o njoj samo razmišljalo nego da bi je se živjelo. U Presvetom Trojstvu se sudjeluje, naglasio je potkrijepivši tu misao riječima iz Katekizma Katoličke Crkve.

Sv. Ignacije Loyolski se često molio izravno Presvetom Trojstvu, prikazivao u velikim potrebama mise Presvetom Trojstvu i druge poticao, u svojim duhovnim vježbama, da mole Presveto Trojstvo, ali i da ga zamišljaju.

„Sv. Ignaciju je bilo jako drago zamišljati kako Presveto Trojstvo, Otac, Sin i Duh, gledaju svijet, kako uživaju u toj slavi koja nije zatvorena u sebe nego je otvorena svijetu“, kazao je te opisao jednu sliku kojom je sv. Ignacije predočavao Presveto Trojstvo, a to je slika akorda. Kad se pritisnu tri tipke, tri tona se nalaze u jednom suzvučju, akordu. Čini nam se da čujemo samo jedan zvuk, ali je on daleko bogatiji nego ta tri tona posebno, opisao je. Tako je sv. Ignacije zamišljao da su u jedinstvu Presvetog Trojstva tri božanske osobe tako u skladu i tako nas svojom ljepotom dotiču.

Veliki Ignacijev doprinos je u tome što je svojom duhovnošću, načinom molitve i duhovnim savjetima, htio pomoći ljudima da baš dožive Presveto Trojstvo, da ono za njih ne bude apstraktni pojam. Često se govori o iskustvu Boga, i dobro je o tome govoriti, da se vidi da naša vjera nije u apstrakcijama. No, ne možemo iskusiti Boga, on je daleko veći od nas i naših sposobnosti spoznaje i kušanja, ali možemo iskusiti Božje djelovanje.

Za Ignacija Bog Otac neprestano djeluje, neprestano stvara i uzdržava nas u postojanju. To znači da smo neprestano, mislili mi o tome ili ne, egzistencijalno u kontaktu s Bogom. Bog Sin je za Ignacija osobito onaj koji poziva i daje nam primjer nasljedovanja, da svatko u sebe ugrađuje one značajke Isusove osobnosti koje su najvažnije. Svakome od nas je postati Isus Krist na njegov način. To je provincijal Renić povezao s geslom Jubilarne Ignacijeve godine „Vidjeti sve novo u Kristu“ i protumačio. Duh Sveti je onaj koji pomaže razlučivati što to znači biti Isus na način svakoga od nas, on daje dinamiku. To je ono što je Ignacije želio za nas, ustvrdio je, i što je najdragocjeniji dan koji je želio podijeliti s Crkvom.

„Kad otvaramo ovu Ignacijevu godinu mi to ne činimo s mišlju da pokažemo kako je Ignacije bio velik i dobar ili kako je učinio velike stvari u Crkvi, ili još manje kako je Družba Isusova koju je osnovao nešto silno napravila. Sigurno je da je sv. Ignacije ostavio dubok trag u povijesti Crkve, poslije njega Crkva nije bila ista. On i njegov red dali su doprinos Crkvi i njezinom životu u jednom turbulentnom vremenu crkvene krize“, istaknuo je provincijal te spomenuo kako je ova naša kriza zapravo ‘krizica’, s obzirom na to kakva je bila ona u vrijeme sv. Ignacija. „Ignacije, pa ni isusovci, ne želi da ovaj jubilej bude neki trijumfalistički povratak u neke stare uspjehe i pobjede nego da iz te prošlosti izvučemo ono što je najdragocjenije za nas. To je ova poruka sv. Ignacija, iznutra poučiti i savjetovati kako se približiti Bogu. Ili još bolje, kako Boga primiti u svoj život jer on je ionako već na vratima i kuca“, kazao je.

Naglasio je kako treba zahvaliti Bogu, Presvetom Trojstvu, što već djeluje u našim životima. Sve što je Ignacije predložio već se događa u našim dušama, kazao je. Nismo mi tek jučer čuli da postoji Isus, mi već i molimo i služimo i već izvršavamo poslanje koje nam je Bog dao kao životni zadatak.

Kazao je i kako su barokne isusovačke crkve poznate po veličanstvenim oltarnim prostorima, što se vidi i u crkvi Sv. Ignacija u Dubrovniku. To odmah usmjeruje čovjekovo srce prema centru, prema svetohraništu, nastavio je propovjednik, ali osobu podiže i na ljudski način, da pomalo zaboravi nevolje i vidi kako je Božja zbilja lijepa.

„Bog već u nama djeluje. Nama je dužnost da ga slavimo, a dok ga slavimo u nama više raste Božja ljepota, to sudjelovanje u ljubavi Presvetog Trojstva. Što ga više hvališ time se milost više i za tvoju dušu hvata i čini je lijepom, zlatnom, briljantnom“, poručio je propovjednik na kraju.

Superior isusovačke rezidencije u Dubrovniku o. Vinko Maslać zahvalio je sudionicima slavlja. Napomenuo je kako vjernici mogu ponijeti sa sobom otisnut primjer molitve sv. Ignacija „Uzmi, Gospodine“, kojom inače završavanju njegove duhovne vježbe te je mogu moliti kroz ovu godinu.

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor „Marija“ koji pjeva kod isusovaca, pod vodstvom Božimira Butigana.

Jubilarnom Ignacijevom godinom slavi se 500. obljetnice obraćenja sv. Ignacija i podsjeća na 400. obljetnica njegove kanonizacije. Jubilarnu Ignacijevu godinu za cijelu Hrvatsku otvorio je u Zagrebu 20. svibnja apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua.