Jubilej posvećenog života

Predraga braćo i sestre!
1. “Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu, i Duh Sveti bijaše na njemu… A bijaše također neka proročica Ana” (Lk 2,25-26.36).
Ta dva lika, Šimun i Ana, prisustvovali su prikazanju Isusa u jeruzalemskom Hramu. Evanđelist ističe kako svatko od njih, na svoj način, doživljava taj događaj. I u jednom i u drugoj izražava se iščekivanje Mesijina dolaska. Oboje na neki način nose u sebi tajnu jeruzalemskog Hrama. Zato oboje i jesu u njemu – na način koji se može nazvati providnosnim – kad roditelji tamo donose Isusa, četrdeset dana nakon rođenja, da ga prikažu Gospodinu.
Šimun i Ana predstavljaju iščekivanje cijeloga Izraela. Njima je dano susresti Onoga koga su proroci stoljećima navješćivali. Prosvijetljeni Duhom Svetim, dvoje staraca prepoznaju očekivanog Mesiju u Djetetu kojega su Marija i Josip, da izvrše propis zakona Gospodnjega, donijeli u Hram.
Šimunove riječi zvuče proročki: “Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga” (Lk 2,29-32). Šimun izražava ispunjenje očekivanja za koje je živio. Također je to za proročicu Anu koja se raduje što vidi Dijete i o njemu govori “svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema” (Lk 2,38).
2. Današnji liturgijski blagdan svake godine okuplja oko Petrova groba mnogo zavjetovanih osoba. Danas je to postalo mnoštvo, jer su nazočne zavjetovane osobe iz svih dijelova svijeta. Predraga braćo i sestre, vi danas slavite svoj jubilej, Jubilej posvećenoga života. Primam vas s evanđeoskim zagrljajem mira! Pozdravljam poglavare i poglavarice različitih kongregacija i instituta, i pozdravljam vas, draga braćo i sestre, koji ste željeli doživjeti jubilejsko iskustvo prešavši prag Svetih vrata patrijarhijske vatikanske bazilike. U vama moje misli dosežu svu vašu subraću i susestre raspršene u svijetu: i njima moj srdačan pozdrav. Sakupljeni uz grob apostolskoga Prvaka u ovoj Jubilejskoj godini, vi želite osobito izraziti duboki vez koji povezuje posvećeni život s Petrovim nasljednikom. Ovdje ste da biste na oltar Gospodinov stavili nade i probleme svojih ustanova. U duhu Jubileja zahvaljujete Bogu za izvršeno dobro i, istodobno, molite oproštenje za moguće manjkavosti koje su označile život vaših redovničkih zajednica. Na početku novoga tisućljeća tražite najdjelotvorniji način da pridonesete, s obzirom na izvornu karizmu, novoj evangelizaciji, dosežući mnoge osobe koje još ne poznaju Krista. S tog se gledišta uzdiže vaša žarka molitva Gospodaru žetve da probudi u srcu tolikih mladića i djevojaka želju potpuno se darovati za Kristu i Evanđelju.
Rado se pridružujem vašoj molitvi. I sam hodočasnik u tolike dijelove svijeta, mogao sam procijeniti vrijednost vaše proročke prisutnosti za cijeli kršćanski svijet. Muževi i žene sadašnjeg naraštaja imaju potrebu susresti Gospodina i njegovu oslobađajuću spasenjsku poruku. I ovom prilikom odajem priznanje velikodušnom primjeru evanđeoskog predanja, koji daju mnoga vaša subraća i susestre koji često djeluju u teškim prilikama. Oni se bespridržajno troše, u Kristovo ime, u službi siromašnih, omalovaženih, posljednjih.
Mnogi su od njih, također ovih godina, platili najvišim svjedočanstvom krvi svoj izbor vjernosti Kristu i čovjeku, bez popuštanja i bez nagodbe. Njima naše divljenje i naše priznanje!
3. Prikazanje Isusa u Hramu baca posebno svjetlo na vaš izbor, draga braćo i sestre. Ne živite li i vi tajnu očekivanja Kristova dolaska, očitovanu i gotovo uosobljenu u Šimunu i Ani? Zar vaši zavjeti ne izražavaju snažno to iščekivanje susreta s Mesijom koje su dvoje izraelskih staraca nosili u srcu: likovi Staroga zavjeta stavljaju se na prag Novoga, oni očituju nutarnji stav koji nije zastario, usmjereni kao što jeste prema očekivanju Zaručnikova povratka.
Eshatološko svjedočanstvo pripada bitnosti vašega poziva. Zavjeti siromaštva, poslušnosti i čistoće zbog Kraljevstva Božjega poruka su koju vi predajete svijetu o konačnoj čovjekovoj sudbini. Dragocjena je to poruka: “Tko bdijući iščekuje dovršenje Kristovih obećanja, sposoban je uliti nadu i svojoj braći i sestrama, koji su često nepovjerljivi i pesimistični prema budućnosti” (Vita censecrata, 27).
4. “Duh Sveti bijaše na njemu” (Lk 2,26). To što evanđelist kaže o Šimunu, može se dobro primijeniti na vas koje Duh vodi prema posebnom doživljanju Krista. S obnoviteljskom snagom svoje ljubavi On želi od vas načiniti djelotvorne svjedoke obraćenja, pokore, novoga života.
Imati srce, sklonosti, zanimanja, osjećaje usmjerene na Krista, sadržaj je najvećeg dara što ga Duh u vama proizvodi. Suobličuje vas Njemu čistome, siromašnome i poslušnome. I evanđeoski savjeti, daleko od toga da bi bili odricanje koje osiromašuje, oni su izbor koji oslobađa osobu za ostvarenje punine svojih mogućnosti.
O proročici Ani evanđelist bilježi da “nije napuštala Hrama” (Lk 2,37). Prvi poziv onome tko slijedi Isusa nepodijeljena srca jest “biti s Njim” (Mk 3,14), činiti zajedništvo s Njim, slušajući njegovu riječ u neprestanom hvaljenju Boga (usp. Lk 2,38). U ovom trenutku mislim na molitvu, osobito onu liturgijsku, koja se diže iz tolikih samostana i zajednica zavjetovanoga života raspršenih u svim dijelovima svijeta. Predraga braćo i sestre, neka ponizno i trajno odzvanja vaša hvala u Crkvi, i himan vašega života naići će na duboke odjeke u srcu svijeta.
5. Radosni doživljaj susreta s Isusom, klicanje i hvala koji izlaze iz srca ne mogu ostati skriveni. Služenje Evanđelju koje pružaju ustanove posvećenoga i udruge apostolskoga života u različitim oblicima koje je Duh Sveti pobudio u Crkvi, rađa se uvijek iz iskustva ljubavi i susreta sa živim Kristom. Rađa se iz sudjelovanja u njegovoj muci i iz njegova trajnog darivanja Ocu. Pozvani napustiti sve da biste slijedili Krista, vi zavjetovanici i zavjetovanice, ne određujete svoj život polazeći od obitelji, struke i zemaljskih interesa nego izabirete Gospodina kao svoje jedino mjerilo. Tako postižete novi obiteljski identitet. Za vas osobito vrijede riječi božanskoga Učitelja: “Ovi su moj brat, sestra i majka” (usp. Mk 3,35). Poziv na odricanje, vi to dobro znate, nije vas ostavio “bez obitelji”, nego vas učinio prvim i kvalificiranim članovima “nove obitelji”, svjedočanstvom i proroštvom svima onima koje Bog želi pozvati i uvesti u svoju kuću.
6. Predragi, u svakom trenutku vašega života neka, kao primjer i potpora, uz vas bude Djevica Marija. Njoj je Šimun otkrio tajnu o Sinu i maču koji će joj “probosti dušu” (Lk 2,35). Njoj povjeravam vas ovdje nazočne i sve osobe posvećenoga života koje slave jubilej:
Djevice Marijo, Majko Krista i Crkve,
svrni pogled na muževe i žene
koje je tvoj Sin pozvao da ga slijede
u potpunom predanju njegovoj ljubavi:
neka uvijek puste da ih vodi Duh,
neka budu neumorni u sebedarju i u službi Gospodinu,
tako da budu vjerni svjedoci
radosti koja proizlazi iz Evanđelja
i navjestitelji Istine
koja vodi čovjeka na izvore besmrtnoga života.
Amen.