Nakon što je u skladu s br. 39. Cor Orans Sveta Stolica dobila zahtjev s. Teodore od Kraljevstva Trojedinog Boga (Teodora Lešić), časne Majke samostana u Levanjskoj Varoši koji utemeljuje Samostan Presvetog Srca Isusova u Gospiću, da ga Sveta Stolica osnuje u samostojni samostan te primivši mišljenje tadašnjeg gospićko-senjskog biskupa Zdenka Križića koje je uputio Dikasteriju za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života (Br. 356/2023. od 16. rujna 2023. godine) i čuvši i ostala predviđena mišljenja (Cor Orans 38), Dikasterij za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života dopustio je kanonski osnutak Karmela Presvetog Srca Isusova u Gospiću.
Nadbiskup Križić propovijed je započeo govorom o ustanovljenu samostana kao važnog događaja te ga povezao s blagdanom Obraćenje sv. Pavla. Spomenuo je kako su mnogi sveci prije obraćenja živjeli „svakakvim“ životom, ali Crkva uzima obraćenje sv. Pavla kao paradigmu. „Od Pavla progonitelja dobili smo jednoga od najvećeg apostola naroda”, rekao je nadbiskup. Od progonitelja Pavao je postao najveći zaljubljenik u Krista: „Srce Pavlovo, Srce Kristovo!”
Važan je život od trenutka Božjeg poziva, poslanja. Taj život koji je u svemu suobličen s Kristovim životom. Tako se u Bibliji ne spominju životi prije Božjeg poziva, to vidimo po Abrahami i Iliji. Kod Pavla vidimo i posebnu spremnost kroz pitanje: „Što trebam činiti?“ To je iskreno pitanje, pitanje spremnosti, naglasio je nadbiskup Križić.
Nastavio je opisujući Pavla kao nekoga tko osluškuje i promatra zajednicu. Pavlu se ne kaže odmah što treba činiti, već, „reći će ti se”. Pavao odlazi u zajednicu i mora slušati, upijati sve ono što zajednica živi, vjeruje, prema čemu ide. Pavao traži volju Božju, ide tamo gdje ga Isus šalje, gdje Isus želi da on ide. Ovo nam je jako važno svima, rekao je nadbiskup Križić te nastavio: „Bog nam u svojoj pedagogiji ne pokazuje odmah sve. Mi idemo naprijed snagom vjere, mnoge stvari ne vidimo dobro. Mnoge stvari su misterij, ali tu se gradi povjerenje u Boga. Tražeći Boga, učimo živjeti i učimo vršiti volju Božju. Ova nova zajednica, treba ići naprijed, ne postavljati pitanje što nas čeka sutra. Već ići s pouzdanjem, korak po korak, bez straha. Pavao nam sam kaže kako je vjeran onaj koji vas je pozvao.“ Nadbiskup je istaknuo glavni element poziva, a taj je da „Isus ugleda”, „opazi”, „vidje”. On ne poziva nekoga usput, ne onoga kojeg prvog vidi, već prvo gleda i vidi ima li ta osoba sve potrebno da ispuni njegova očekivanja. U nadi da će ispuniti očekivanja, pojasnio je nadbiskup.
Zatim se obratio karmelićankama, rekavši: „Svaka od vas je pozvana u toj nadi. Isus je svaku od vas vidio da može ispuniti njegova očekivanja. U toj nadi ste pozvane. Crkva s ovim dekretom želi reći da ima nadu u vas i zato je važno ispuniti tu nadu.“
Zaključio je riječima kako je karmelićankama samostan od Boga dan kao novi talent kojeg trebaju iskoristiti kako bi njihova prisutnost bila na blagoslov i znak Božje prisutnosti.