Uz Hrvatsko nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu i pet župa posvećenih sv. Josipu, u Zagrebačkoj nadbiskupiji postoji i 21 kapela posvećena Zaručniku Blažene Djevice Marije. Prva se predstavlja kapela u Gornjoj Bistri.

Kapela sv. Josipa nalazi se u jugoistočnom krilu kasnobaroknog dvorca Oršić u Gornjoj Bistri, dijelu Župe sv. Nikole biskupa u Bistri. Dvorac je, nakon umirovljenja od vojne službe u vojsci carice Marije Terezije, dao sagraditi grof Krsto II. Oršić kao svoju ljetnu rezidenciju. Veličinom i arhitektonskim rješenjima te unutrašnjim uređenjem predstavlja najreprezentativniji primjer barokne profane arhitekture u Hrvatskom zagorju. U osnovi je dvorca ovalna središnja dvorana koja, zajedno s dvorskom kapelom sv. Josipa očuvanom u izvornom obliku, predstavlja rijetkost u arhitekturi dvoraca u Hrvatskoj.

Dvorac je građen od 1770. do 1775. Sredinom 18. i 19. stoljeća okolina dvorca uređena je parkom i perivojem francuskog tipa, od kojega je do danas ostalo malo sačuvano. U drugoj polovici 19. stoljeća dvorac prelazi iz ruku obitelji Oršić u vlasništvo francuskog grofa i Napoleonovog vojnog zapovjednika Henrija Cariona. Grof Carion bio je poduzetan avanturist i okušao se u rudarenju srebra na Medvednici te iz tog vremena potječu ostaci tzv. francuskih rudnika. Nasljednica grofa Cariona kći Marija prodala je dvorac poduzetniku Kolaru, kožaru iz Sunje, a nakon II. svjetskog rata dvorac je nacionaliziran od strane ondašnje države. Do 1962. dvorac je služio kao oporavilište za djecu čiji su roditelji bili slabijeg imovnog stanja. Te godine postaje bolnica za djecu i omladinu, a 1969. postaje bolnica za kronične bolesti dječje dobi i toj je funkciji i danas.

Kapela sv. Josipa je dovršena 1774., što potvrđuje reljefni natpis iznad masivnih vrata kroz koja se ulazi u kapelu. Pravokutnog je tlocrta, zaprema visinu obiju etaža dvorca i završava češkim svodom.

Iznad glavnog oltara u oltarnoj niši nalazi se slika “San sv. Josipa” (2×1,5m), ulje na platnu, nepoznatog slikara. Prikazuje prizor kada se sv. Josipu u snu javlja anđeo i prenosi mu Božju poruku: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju za ženu jer što je u njoj začeto doista je od Duha Svetoga”. Taj natpis na latinskom stoji iznad okvira slike.

Na lijevoj strani od oltara nalazi se sakristija iznad koje je zatvorena galerija s koje je plemenita obitelj pratila svetu misu. Na desnoj strani svetišta je drvena propovjedaonica. Svetište je drvenom ogradom odijeljeno od emporija.

Lijevi oltar je posvećen Majci Božjoj od pobjede i na njemu je kip Bogorodice s Djetetom Isusom u gotovo prirodnoj veličini. Ovaj kip je dao postaviti grof Carion kao zahvalu Majci Božjoj za pobjede u Napoleonovim osvajanjima. Izvorno je na tome mjestu bio oltar sv. Ivana Nepomuka s tabernakulom, kojega su smjestili na priručni drveni oltar na lijevoj strani kapele odmah na ulazu u kapelu.

Na desnoj strani je oltar sv. Križa u kojem se, u prostoru nekadašnjeg tabernakula, nalazi pučki kip Majke Božje s Djetetom Isusom koji ima sva obilježja Kralja – krunu i žezlo. Desno od ulaza je izvorna drvena ispovjedaonica s kraja 18. stoljeća. Iz istog razdoblja su i tri reda drvenih klupa na svakoj strani kapele.

Iznad ulaza se nalazi kor iz 18. st. s pozitivom s pet registara mehaničkog sustava na probod koji je izradio majstor Anton Scholz iz Celja oko 1780. godine. Pozitiv je nažalost prilično oštećen.

Uz kapelu su vezane tri zanimljivosti: U Louvreu se nalazi još jedna slika s motivom sna sv. Josipa, iznad ulaza u kapelu je tornjić sa sunčanim satom u kojem je jedno zvono koje su dali izraditi žitelji Gornje Bistre i ono je njihovo vlasništvo po dokumentu zadnje vlasnice Marije Carion, a pozitiv je vlasništvo župe Bistra.

U vrijeme komunističke vlasti postojali su zvonari, ljudi iz sela, koji su svaki dan zvonili u podne i kada je umro netko od seljana, a misu nije bilo dozvoljeno služiti.

Vlasti su konačno 18. ožujka 1990., na opetovane pismene molbe vjernika i crkvenog odbora, dozvolile odvijanje bogoslužja u kapeli. Ovu svečanu misu služio je nadbiskupov delegat pokojni preč. Josip Ladika. Oko 5000 župljana župe Bistra u procesiji je išlo od ulaza u park bolnice do kapele i prisustvovalo ovoj svečanoj i posebnoj misi. Nakon toga je vlč. Drugčević u kapeli održavao mise svaku treću nedjelju u mjesecu i mise za pokojne župljane iz Gornje Bistre. Na Josipovo su bile svečane mise kao i rana polnoćka na Badnjak te rana misa na Božić i Uskrs. U kapeli su se održavale i velike božićne i uskrsne ispovijedi za župljane ovog dijela župe.