Prema riječima čikaškog kardinala Blasea Cupicha, liturgijska reforma Drugog vatikanskog koncila (1962. – 1965.) odražava Božju volju. „Reforma liturgije bila je rezultat djelovanja Duha Svetoga“, napisao je kardinal Cupich za isusovački America Magazine. Biskupi stoga imaju dužnost, u zajedništvu s Papom, promicati širenje liturgijske obnove.

Na Koncilu se nije radilo o nametanju ideologije Crkvi od strane neke osobe ili skupine. Stoga nema razloga da se papi Franji, na primjer njegovom motupropriju „Traditionis custodes“ ili pismu „Rescriptum ex Audientia“ koji je kasnije odobrio, pripisuje bilo što drugo osim volje da ostane vjeran uputama Duha Svetoga u obliku učenja i koncilske obnove.

U tim rimskim dokumentima Petrov nasljednik, „koji je jamac jedinstva Crkve“, poziva biskupe da podrže sve katolike u prihvaćanju misala i liturgijskih knjiga koje su objavili sveti Pavao VI. i sveti Ivan Pavao II. „To što Sveti Otac mora to činiti 60 godina nakon Drugog vatikanskog koncila me žalosti, ali me ne iznenađuje“, napisao je kardinal Cupich. U svojem dugom služenju kao svećenik i biskup, primijetio je razna „gnijezda otpora“ protiv učenja i reformi Drugog vatikanskog koncila.

Kardinal Cupich je potom naveo riječi pape Ivana Pavla II. koji je u svom apostolskom pismu na 25. obljetnicu Konstitucije o svetoj liturgiji „Sacrosanctum Concilium“ Drugog vatikanskog koncila 4. prosinca 1988. napisao da je „velika većina pastira i kršćanskog naroda prihvatila liturgijsku reformu u duhu poslušnosti i doista s radosnim žarom“ te da „treba zahvaliti Bogu za to djelovanje Duha Svetoga u Crkvi koje predstavlja liturgijska reforma.“ Čikaški kardinal također podsjeća da je sv. Ivan Pavao II. na istom mjestu citirao i završno izvješće izvanredne Sinode iz 1985.: „Liturgijska reforma je najvidljiviji plod cjelokupnog rada Koncila”, dodajući da su „mnogi ljudi poruku Drugoga vatikanskog koncila doživjeli prvenstveno kroz liturgijsku reformu.“