Liturgijska čitanja: Jon 3, 1-10; Lk 11, 29-32

Draga braćo i sestre!

1. Prošlo je tjedan dana od početka korizme. Prije osam dana, na srijedu pepelnicu, ovdje smo slavili Misu i podsjetili se korizmenog poziva koji navodi tri stvari međusobno povezane tijesnim unutarnjim vezom: post, molitvu i djelotvornu kršćansku ljubav, to jest davanje milostinje. Crkva nam i danas iznova ponavlja poziv na obraćenje i pokoru.

Prvo nas misno čitanje suočava s Jonom koji bježi od Boga i nevoljko čuje Božji poziv da ode propovijedati u Ninivu, grad božanski velik. Prorok Jona, koji bježi od Boga, spoznaje da je Bog posvuda: i u morskim dubinama i u ljudskim tjeskobama. Jona je slika našega života koji se nastavlja, unatoč našim bjegovima od Boga.

Stoga smo i mi pozvani zajedno s Jonom moliti Boga: »Iz nevolje svoje zavapih Gospodinu, i on me usliša; iz utrobe podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas. Ti me baci moru u dubine, i voda me opteče. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me. Pomislih odbačen sam ispred očiju tvojih. Ali ipak oči upirem svetom Hramu tvojemu« (Jon 2,3-5).

Jona je naposljetku prihvatio Božji poziv i pošao propovijedati Ninivljanima da se obrate od svoga zloga puta i nepravde koju su činili. Oni su poslušali poziv na obraćenje.

2. Isus u današnjem Evanđelju spomenuo je primjer proroka Jone i ustvrdio da je ovdje i više od Jone. Braćo i sestre, Isus je među nama. On nas vodi kroz korizmu i poziva na put obraćenja. On je naš put do Boga. On je Istina našega života. U njemu i samo u njemu imamo Život i to u izobilju.

Nemojmo bježati od Boga, nego po Joninu primjeru zavapimo Gospodinu iz svojih nevolja i on će nas uslišati. Neka naša molitva bude postojanija da bi se posteći oslobađali i lišavali od svega što zauzima lažno i nezasluženo mjesto u našem životu. Približiti se Bogu znači otvoriti se ljudima, posebno braći i sestrama kojima je potrebna naša pomoć. Djela ljubavi, davanje milostinje, uvijek su lijek protiv praznih riječi i obećanja, protiv lažnog oslobađanja od naših idola. To nam pokazuje koliko se uistinu konkretno mijenjamo.

3. Draga braćo i sestre, kako smo spomenuli na početku ove svete mise, ovom se Euharistijom Crkva u Hrvatskoj povezuje s Crkvama u drugim zemljama Europe moleći za žrtve bolesti koronavirusa. Ta globalna tragedija pandemije Covid-19 probudila je svijest da smo, rečeno slikovito, na istoj lađi u kojoj nesreća pojedinca pogađa čitavu zajednicu. Ta pandemija »razotkriva našu ranjivost i iznosi na vidjelo one lažne i suvišne sigurnosti kojima smo gradili naše planove, naše projekte, naše navike i prioritete (…) Urušila se je obmana onih stereotipa kojima smo maskirali svoj ‘ego’ uvijek zaokupljen vlastitom slikom; i na vidjelo je izišla, još jednom, ona blagoslovljena zajednička pripadnost kojoj ne možemo izmaći: bratska pripadnost« (Sveti Otac, Trg svetog Petra, 27. ožujka 2020.).

Papa Franjo to ovako tumači: »Ako je sve povezano, teško je pomisliti da ova svjetska katastrofa nije povezana s načinom na koji se postavljamo prema stvarnosti, našim htijenjem biti apsolutnim gospodarima vlastitoga života i svega što postoji. Ne želim reći da se radi o nekoj vrsti Božje kazne niti bi bilo dovoljno reći da šteta koja se nanosi prirodi uzima svoj danak. Sama stvarnost stenje i buni se«, kaže papa Franjo u enciklici Fratelli tutti, (br.34).

4. Dragi vjernici, prošla godina i vrijeme koje još uvijek živimo bremeniti su mnogim pitanjima, nejasnoćama, izazovima… Toliki su izravno pogođeni bolešću Covid-19 i smrću najbližih, mnogi trpe posljedice razornog potresa u Zagrebu i okolici, a potom novog potresa koji je u prvom redu zahvatio velik dio Sisačke biskupije.

Zbog bolesti koronavirusa napustili su nas toliki mili i dragi, mnogi na nama teško prihvatljiv način. Nismo im mogli biti blizu ni u smrtnom času. I pogrebi su se odvijali u čudnim okolnostima. Pandemija ostavlja teške posljedice na sav život. Nisu pošteđena ni djeca, ni mladi, ni odgojno-obrazovne ustanove, ni društveni i kulturni život, ni gospodarstvo, nije pošteđen niti život u našim obiteljima, crkvenim zajednicama, župama. Vidite kako je prazna ova velika crkva, a toliki su željeli doći ovamo i zajedno moliti te tražiti utjehu koju može dati samo Bog.

S vama, ovdje nazočnima u ograničenom broju, kao i sa svima koji su povezani s nama putem hrvatskog radija i televizije, u prvom redu Božjem milosrđu preporučujemo sve pokojne, molimo za sve bolesnike, osobito one u našim bolnicama, molimo, za sve koji trpe duševne i tjelesne boli.

5. Zahvaljujemo danas i za sve heroje i glasnike kršćanske ljubavi. Pandemija i potresi omogućili su nam da prepoznamo i cijenimo mnoge istinske bližnje koji su u situacijama kada je vladao strah izložili svoje živote za druge. Naši su životi isprepleteni te su mnogi primili pomoć od ljudi koji ispisuju važne stranice u našim životima. Za sve Bogu zahvaljujemo.

To su liječnici, medicinske sestre, tehničari, ljekarnici, njegovatelji, spremačice, prijevoznici, zaposlenici u trgovinama, policajci, vojnici, vatrogasci, državni dužnosnici i druge službe spašavanja, brojni volonteri, posebno mladi; zatim svećenici, redovnici i redovnice i mnogi drugi koji spremno priskaču u pomoć i dnevno samoprijegorno pomažu.

Draga braćo i sestre, dok smo večeras u molitvenom lancu povezani s Crkvama Europe moleći za žrtve pandemije koja je pogodila sav svijet, zaufan pogled dižemo prema Bogu, po Kristu našem Gospodinu te molimo svijetlo i snagu Duha Svetoga.

Preporučujemo se zagovoru Presvete Bogorodice Marije, svetog Josipa zaštitnika Hrvatske, i blaženog Alojzija Stepinca, učitelja kršćanske nade. Pomozi nam, dobri Bože, da u ovim teškim vremenima, oslonjeni na Tebe na putu vjere, nade i ljubavi, svoj pogled mognemo još snažnije usmjeriti prema boljoj budućnosti. Amen.