Osvrnuvši se na riječi Ivana Pavla II. „Ne bojte se“, kardinal je istaknuo da su one proizišle iz njegova srca i njegove vjere, iz uvjerenja da je Bog u središtu svih ljudskih zbivanja. Suvremeni čovjek ne smije se bojati Krista. Ne uzima od nas ništa istinski ljudsko. Europska civilizacija, s današnjim globalnim dosegom, rođena je iz duha Isusova evanđelja. Život pape Ivana Pavla II. potiče nas da nikada ne prestanemo ulagati napore da bismo stvorili veliku ljudsku zajednicu koja je bogata raznolikošću i poštuje povijesne korijene te je pomirena iskrenom ljubavlju koja oprašta i žrtvuje se. Nemojmo dopustiti da nas poraze partikularizmi i sebičnost! Tražimo sklad u duhu ljudske i bratske solidarnosti. Možemo si dopustiti ono u što je papa bio uvjeren, rekao je kardinal Dziwisz.

Bivši osobni tajnik pape Poljaka smatra da bi on i danas, u vrijeme pandemije koja uzrokuje patnju i tjeskobu, pozvao: „Ne bojte se“. Uvjeravam vas da je izrazita odlika Ivana Pavla II. bila njegova nepokolebljiva vjera u Boga i povjerenje u čovjeka kojega je otkupio Krist. Papa, koji je morao živjeti u teškim vremenima, nikada nije izgubio uvjerenje o čovjekovoj veličini i dostojanstvu, nikada nije izgubio nadu. Uvjeren sam da se danas moli za nas i ohrabruje nas odozgo, kako i mi ne bismo izgubili nadu, rekao je kardinal.

Istaknuo je da je tajna Karola Woytiłe bila u dubini njegova duhovnog života. Uvijek je molio, njegov je život bio sjedinjen s molitvom. Naučio je vrijednost molitve još kao dječak, a taj se vidik kasnije produbio. Naravno, ostavio je veliku baštinu, važnu ne samo za jučer i danas, već i za budućnost. Ne smijemo zaboraviti njegovu izvanrednu osobnost, njegov kontakt s ljudima, sa svim skupinama koje je upoznao, kao i kako se odnosio prema svakoj osobi koju je upoznao tijekom svojih pastoralnih aktivnosti. Sveti Ivan Pavao II. prema siromašnima, slabima i bolesnima uvijek se ophodio jednako, s velikim poštovanjem i ljubavlju, rekao je kardinal Dziwisz.

Sjećam se putovanja u Ameriku, u San Francisco, gdje je bila jedna obitelj s djetetom koje je bolovalo od AIDS-a. Svi su se udaljili od tog djeteta: Papa ga je uzeo u ruke, poljubio, blagoslovio i vratio njegovoj obitelji. Ta je gesta uistinu bila važnija od propovijedi, posebno u ono doba, rekao je kardinal Dziwisz i zaključio: Odnosio se prema nama kao prema obitelji. U papinskom je stanu stvorio obiteljsko ozračje. Ophodio se prema nama vrlo jednostavno, ali i ljubazno i velikom ljubavlju, i tako se vrlo dobro radilo jer smo znali da on vidi kako mu želimo služiti dobro i predano.