KARDINAL FRANJO KUHARIŠ O DEMOKRACIJI I VLADAVINI PRAVA "Ima li uopđe savrčene demokracije? Pogotovu kad mi izlazimo iz jednog totalitarizma i nosimo sa sobom odrešeni mentalitet" Zagreba~ki nadbiskup kardinal Franjo Kuhariđ dao je za Uskrs velike inte

KARDINAL FRANJO KUHARIŠ O DEMOKRACIJI I VLADAVINI PRAVA
“Ima li uopđe savrčene demokracije? Pogotovu kad mi izlazimo iz jednog totalitarizma i nosimo sa sobom odrešeni mentalitet”
Zagreba~ki nadbiskup kardinal Franjo Kuhariđ dao je za Uskrs velike intervjue visoko tiražnim dnevnim novinama “Ve~ernjem listu” koji izlazi u Zagrebu i “Novom listu” koji izlazi u Rijeci. U oba intervjua kardinal je, mešu ostalim, posebno istaknuo zauzetost Katoli~ke Crkve za razvoj i rast demokracije i vladavine prava u novoj hrvatskoj državi. Posebno se osvrnuo na kriva shvađanja slobode i pokučaje da se ratnim stanjem opravdavaju stanovita krčenja ljudskih prava i zakonitosti uopđe. Glede opravdane i potrebne obrane od agresije kardinal je u Novom listu rekao: “Crkva je u tom nametnutom ratu nau~avala, i to dalje ~ini, da se obrana, i onda kad je opravdana, ne smije pretvoriti ni u osvetu ni u mržnju. Ona je ograni~ena počtivanjem ljudskih prava prema svakom ~ovjeku, pa i prema zarobljeniku i njegovoj imovini. (…) Nažalost se dogaša da se i u obrani krče ljudska prava i eti~ke norme.” Odgovarajuđi na konkretno novinarevo pitanje o nekim slu~ajevima ubojstava i nasilja gdje krivci nisu izvedeni pred sud, kardinal je rekao: “Nitko ne može opravdati ubojstvo ~ovjeka, jer na smrt može suditi samo zakonita vlast, zakoniti sud koji mora izmjeriti krivnju i dokazati je da bi primjenio smrtnu kaznu, ako ona postoji u državi”. Jednako je kardinal sasvim odrešeno osudio svaku diskriminaciju mešu grašanima na temelju njihova nacionalna porijekla, vjerskog opredjeljenja i politi~ke orjentacije. Upozorio je da zloupotreba slobode vodi u totalitarizam: “Svi su totalitarni sistemi XX. stoljeđa nastupali u ime apsolutne slobode, pa i marksizam”. Govoređi o položaju i ulozi Crkve u državi prije i poslije pada komunisti~ke vlasti kardinal je rekao: “U totalitarnom sustavu Crkva je bila očtro progonjena i mnogi su vjernici, sveđenici i biskupi platili cijenu svoje vjere u Isusa Krista vlastitim životom”. (…) Samim time čto je postala nezavisna država, Hrvatska nije oslobošena od moralne krize koja je prisutna u Europi i u velikom dijelu sekulariziranog svijeta. (…) Crkva ne može čutjeti, Papa ne može čutjeti, kada su u pitanju temeljne istine o ~ovjeku”.
Pokazujuđi razumijevanje za doista tečke ratne prilike i povjerenje u dobru volju predstavnika vlasti, kardinal je u Ve~ernjem listu upozorio: “Uz svu dobru volju koju nikome ne želimo zanijekati, mi se na demokraciju joč uvijek privikavamo. No, ima li uopđe savrčene demokracije? Pogotovu kad mi izlazimo iz jednog totalitarizma i nosimo sa sobom odrešeni mentalitet”. Osobitu je pozornost kardinal u tom intervjuu poklonio ~injenici da se u dijelu hrvatskog novinstva ne počtuje pravo na privatnost i da se objavljuju uvrede i klevete koje ljudima ugrožavaju dobar glas: “Oboriti ~ovjeku njegov dobar glas, javno ga optužiti i ocrniti, to je sistem totalitarizma”. U intervjuu u Novom listu kardinal je vrlo odrešeno progovorio o nasilju koje je anonimna gomila nedavno izvrčila nad mostarskim biskupom Ratkom Periđem, otevči ga iz biskupskog dvora i zahtijevajuđi da on povu~e donesene odredbe o osnivanju nekih župa i imenovanju župnika iz redova dijecezanskog klera. “Ulica ne može upravljati Crkvom”, istaknuo je kardinal pozvavči sve odgovorne da sprije~e takva bezakonja. Na kraju intervjua u Ve~ernjem listu kardinal je posebno istaknuo važnost trodiobe sustava vlasti na izvrčnu zakonodavnu i sudsku. O svemu tome Crkva progovara ne kao politi~ka stranka, ili uopđe politi~ka snaga, nego brinuđi se za ljudska prava u skladu s objavljenim Božjim naumom. (ĆK)

KOMENTAR UZ PAPINU PORUKU ZA SVJETSKI DAN SREDSTAVA JAVNOG PRIOPŠAVANJA
(iz ureda Papinskog vijeđa za sredstva javnog priopđavanja)

STOTA OBLJETNICA FILMA

Ove 1995. slavi se stota obljetnica filma. Tom prigodom Katoli~ka Crkva obrađa se svojim vjernicima – i svekolikom dručtvu – kako bi se ozbiljnije pozabavili ulogom i funkcijom ovog važnog medija sredstava javnog priopđavanja koji prednja~i svojim umjetni~kim izrazom. Sto godina je dovoljno dugo razdoblje da bi se moglo procijeniti pozitivne a i negativne aspekte koji bi mogli biti prisutni u filmu i da se na poseban na~in oda priznanje neospornom doprinosu filma u promicanju kulture, ljudskih i vjerskih vrijednosti.

DUHOVNI I MORALNI SADRĆAJ FILMA

U prigodi kao čto je ova nitko ne želi naglačavati negativne aspekte filma. Iako je bilo prilika kada je za krčđane postojao opravdani razlog da se osjete povriješenima zbog bezobzirnih i bogohulnih filmova, to nas ipak ne smije omesti u priznanju da su uvijek postojali filmovi bogatog duhovnog i moralnog sadržaja.
Takošer postoje filmovi ozbiljnog kulturnog zna~aja, koje se u po~etku krivo razumijevalo, ali kada ih se ozbiljnije procijenilo onda ih se bolje prihvađalo. A možda su trebali biti shvađeni kao duboki ispit savjesti čto Crkva uvijek treba promicati u ime humanizma. Dakle u slu~ajevima kad se u filmovima kritizira odrešene izraze krčđanskih vjerskih osjeđaja, u najmanju ruku je moguđe ređi da je ukazana potreba pažnje prikazivanja ne~ijeg stila života u skladu s vjerskim zahtjevima.

CRKVA PRIZNAJE ZASLUGE DOSTIGNUŠA FILMA

Možemo, dakle, potvrditi da ono čto je filmska industrija postigla u prilog ljudskom rodu, proporcionalno nije manje od u~inka drugih umjetnosti. Kao čto Crkva, koja je u proteklim vremenima znala tako dobro cijeniti sve umjetnosti koje je nudila ljudska i umjetni~ka kultura, i isto tako nije zanemarila svoje odnose prema filmu, pa tako i krčđani moraju pozdraviti sve uspjehe postignute u proteklih sto godina filma. Od samog po~etka odnosi Crkve i filma bili su bliži nego li bi se to moglo ~initi. Svjedok tomu je vrlo velik broj filmova koji se bave vjerom i tom temom se sada bave stru~njaci Vatikanske videoteke.
Mnogi sveđenici koji su zaljubljeni u taj medij koristili su i joč koriste taj medij za kulturne, rekreacijske i katehetske ciljeve. Mnogi misionari su pravi pioniri u koričtenju filmova kao sredstva naobrazbe, zabave i rekreacije. Mnoge filmske kolekcije crkvenog porijekla sada su uklju~ene u riznice važnih filmoteka i drži ih se na posebnom po~asnom mjestu. Danačnja najvrednija filmska ostvarenja koja imaju pozitivan vjerski i kulturni utjecaj dostupna su na video-vrpcama i može ih se efektivno koristiti u katehezama, misionarskim aktivnostima, apostolatu zajedničtva i za zdravu zabavu.

UTJECAJ FILMA NA LJUDSKO PONAćANJE

Film je zna~ajan propagator na~ina ponačanja i u slu~ajevima kada nudi pozitivne primjere, i tada može biti od velike vrijednosti u promicanju religiozne dimenzije života. Isto se može ređi i za utjecaj medija na grašanskom i dručtvenom nivou. Filmovi mogu poticati mir, promovirati pravdu, suprotstavljati se rasizmu i socijalnoj isklju~ivosti ili se usredoto~iti na tečke uvjete života zemalja u razvoju.
Filmom se sve ovo može postiđi vrlo efektivno, jer film kao sredstvo komuniciranja nije toliko ovisan o verbalnim opisima kao čto je ovisan o ocrtavanju konkretnih dogašanja koja se reflektiraju u sofisticiranoj filmskoj umjetnosti. Zbog toga su moguđe i ozbiljne posljedice u slu~ajevima kada film nudi suprotne vrijednosti, kada prikazuje oblike ponačanja koji zaslužuju prijekor ili su moralno čtetni. U ovom svjetlu, iznad svega je za krčđane potrebno da zauzmu stav protiv sve veđe prisutnosti seksualnih i nasilnih scena koje se sve viče nude gledateljima.

UPUTE GLEDATELJIMA

Katoli~ka Crkva, koja u mnogim zemljama ima urede koji se bave pitanjima filma i koji procjenjuju vrijednosti filmova i daju odrešene upute, ~ini to iz solidarnosti s gledateljima, nudeđi potrebne kriterije za zreliji izbor filmova za gledanje. Aktivnost ovih ureda je posebno važna za obitelji i omladinu jer ti uredi nude odrešene kriti~ke i moralne evaluacije na ozbiljnoj razini, a obuhvađaju i kulturne implikacije.
U nekim slu~ajevima ovi uredi mogu biti konstruktivni servisi u dijalogu izmešu gledatelja, kriti~ara i filmske industrije. Neki uredi imaju odli~nu bazu podataka o filmovima koja je stvorena tijekom vičegodičnjeg požrtvovnog rada i sada je od velike važnosti u znanstvenom istraživanju o ovom mediju.

FILM I KULTURA

Sveza izmešu filma i kulture je posebno jaka i bila je uvijek takva od samih po~etaka. Film je, a uvijek može biti i viče, pravi promicatelj kulture, ljudskih i moralnih vrednota koje su utkane u kulturu, pa i pored toga, čto nažalost, filmska i televizijska industrija ~ini se imaju neprestanu tendenciju smanjivati moralne standarde, u zabludi da đe time poveđati broj gledatelja.
Film bi trebao biti efektivno sredstvo dijaloga mešu razli~itim kulturama, kako bi i izri~aji manjinskih kultura postali dio zajedni~ke bačtine. Govor filma je bio i morao bi ostati svojevrsna refleksija najvažnijih i razli~itih umjetni~kih izražavanja, slikarstva, skulpture, literature, gradske arhitekture, lingvisti~kih eksperimenata i kulturnih pokreta. Kao čto je u stanju predo~avati kulturu, film je isto u moguđnosti na svojevrstan na~in stvarati kulturu.

FILM KAO SREDSTVO POMOŠI ĐOVJEĐANSTVU

Jasno je da bi Crkva trebala posebnu pozornost svrađati na film kao medijsko sredstvo koje bi moglo biti najhumanijeg karaktera, na taj medij preko kojega se reflektiraju ne samo sređa i nada sadačnjeg ~ovje~anstva nego takošer i popratne muke i tjeskobe suvremenog dručtva.
Film predstavlja, snagom koju niti jedan drugi medij ne posjeduje, mnoga tipi~na pitanja ljudske osobe vidljivo napučtene i osamljene u sve sekulariziranijem dručtvu. To je izazov na koji krčđani moraju odgovoriti u ispunjenju svojih temeljnih krčđanskih dužnosti. Zbog ovoga razloga stota obljetnica filma bi morala biti prilika ispita savjesti i ozbiljnog studiranja ovog medija, kojom bi se trebale pozabaviti odgojne institucije, posebno katoli~ke čkole.

FILM, CRKVA I OTVORENA ZAJEDNICA

Refleksija i analiza, lingvisti~ka a i sadržajna, ~esto su bile pastoralna baza katoli~kih župa, koje su u mnogim zemljama bile u stanju izgraditi svoje vlastite kino-dvorane i organizirati filmske kružoke na kojima je bilo moguđe na ozbiljan na~in razmijeniti ideje o filmskim produkcijama.
Đini se da je ova kulturna aktivnost u posljednje vrijeme ustuknula pred drugim prioritetima. Mešutim smatramo da bi uz potrebnu prilagodbu bilo moguđe obnoviti i osnažiti ovu vrstu aktivnosti.
Ovo je takošer pravo vrijeme za reviziju i poja~anje aktivnosti u smislu potrebe otvaranja ureda za prosudbu vrijednosti filma, o ~emu smo veđ prethodno govorili, te bi bilo potrebno, pored intenziviranja kontakata s akademskim svijetom, inkorporirati i kompjutorske programe koji bi pomogli pri studiju katalogiziranja, te uspostavljanje ~vrčđih kontakata sa sli~nim organizacijama u drugim zemljama.
Takvi uredi bi takošer morali u svoje aktivnosti uvrstiti sve napretke do kojih se dočlo u svijetu filmske produkcije, koja koristi blagodati neprestanog razvoja tehnologije, danačnjeg modernog svijeta.

PROMICANJE FILMA

Filmu treba dati podrčku i pružati pomođ jer filmovi ~esto streme k najuzvičenijim idealima i zbog toga producenti, ~esto mladi ljudi, nerijetko nailaze na gotovo nepremostive prepreke u svom poslu. Crkva im može biti od velike pomođi, ponajprije moralnom i duhovnom podrčkom, ali takošer i tako čto bi ohrabrivala krčđane da se uklju~uju u filmske produkcije.
Proizvodi filmske industrije, koji se bez sumnje mijenjaju s vremenom, morali bi biti višeni, prostudirani i sa~uvani. I zbog toga, barem koliko je do Katoli~ke Crkve, postoji potreba osnivanja filmoteka i studijskih centara koji đe buduđim naračtajima jam~iti o~uvanje mnočtva dragocjenog materijala s estetskoga, povijesnog, kulturnog i dokumentarnog stajaličta.