Dobrodošlicu u Splitsko-makarsku nadbiskupiju i grad Split zaželio mu je nadbiskup Marin Barišić, a nakon što je pohodio mons. Jozića na Odjelu kirurgije Kliničkog bolničkog centra na Firulama u Splitu i susreo se s državnim tajnikom Svete Stolice kardinalom Pietrom Parolinom, kardinal Tong predvodio je u srijedu 1. svibnja misno slavlje i molitvu za oporavak mons. Jozića u splitskoj katedrali Sv. Dujma.

U pratnji kardinala Tonga bio je generalni vikar biskupije Hong Kong mons. Peter Choy, te skupina tamošnjih vjernika laika, prijatelja i suradnika mons. Ante Jozića. Na misi su se okupili i članovi njegove obitelji kao i drugi vjernici koji su došli moliti za njegovo zdravlje. Kardinal Tong u uvodu pozdravio je sve okupljene vjernike, posebno braću i sestre mons. Jozića i njihove obitelji, te je izrazio radost što je posjetio Hrvatsku, Splitsko-makarsku nadbiskupiju i grad Split.

„Hrvatska je kao šira obitelj Crkvi u Hong Kongu, zato što je dom našeg dragog don Ante. Došli smo izdaleka da ga vidimo i da mu izrazimo zahvalnost i kršćansku blizinu. Posebno mu zahvaljujemo na deset godina službe u Holy See Study misiji koja je bazirana u Hong Kongu te na njegovu predanom radu, kompetencijama i predanosti biskupiji u Hong Kongu i nadasve, Crkvi u Kini“, kazao je kardinal Tong u homiliji.

Dodao je da su mnogi katolici u Kini izrazili zabrinutost za njegovo zdravlje te su mu poželjeli brz i uspješan oporavak. „Mons. Jozić uvijek je poticao izmirenje i solidarnost među članovima različitih biskupija u Kini. Ustrajno je primao posjetioce iz Kine i u Kini, promičući dijalog i razumijevanje između Crkve u Kini i Univerzalne Crkve. Čim su vijesti o ozbiljnoj prometnoj nesreći došle do Crkve u Hong Kongu, bili smo šokirani. Održali smo mise i molili se za spas duše mladog vozača i za brz oporavak mons. Ante. Kada sam ga jučer posjetio i uvjerio se kako se njegovo zdravlje uvelike poboljšalo i kako je zdrava duha bio sam jako sretan. Zahvaljujem Blaženoj Majci na njenoj intervenciji da ga zaštiti te mu da snage i milosti koja mu je bila potrebna“, istaknuo je.

Svoj kratak boravak u Splitu kardinal Tong opisao je u tri riječi: predivno, teško i moguće. „Moja prva riječ je predivno zato što su me vrijeme i krajolik ovdje osvježili i učinili radosnim. Najvažnije, dirnut sam prijateljstvom, toplinom i iskrenošću koja mi je ovdje iskazana. Moja druga riječ je teško zato što ne poznajem vaš hrvatski jezik, a niti vi razumijete naš kineski jezik. A moja treća riječ je moguće, jer iako međusobno ne poznajemo naše jezike, kroz izraze prijateljstva, ljubavi i brige svih, a posebno obitelji mons. Ante, sve poteškoće se mogu nadići“. Na samom kraju naglasio je kako je siguran da će uz pomoć ljubavi, brige, jedinstva i molitve svoje obitelji te svih vjernika Splitsko-makarske nadbiskupije, čitave Hrvatske i svijeta mons. Jozić imati brz i potpun oporavak te je zamolio sve okupljene da mole za Crkvu u Kini i za Crkvu u Hong Kongu.

Kardinal Tong se u večernjim satima još jednom susreo s nadbiskupom Baršićem te mu zahvalio na gostoprimstvu. Nadbiskup Barišić poklonio je kardinalu prigodne darove, zaželio sretan put u Hong Kong te izrazio nadu da će se uskoro opet sresti na istom mjestu povodom biskupskog ređenja mons. Jozića.

Mons. Ante Jozić godine 1999. stupio je u diplomatsku službu Svete Stolice. Djelovao je u apostolskim nuncijaturama u Indiji, Rusiji, Uzbekistanu i na Filipinima, a od rujna 2009. godine voditelj je studijske misije Svete Stolice u Hong Kongu. Njegova dužnost u Hong Kongu bila je posebno osjetljiva i složena jer je odatle obavljao diplomatske aktivnosti Katoličke Crkve prema Narodnoj Republici Kini. Zahvaljujući njegovim naporima postignuti su značajni pomaci u odnosima Svete Stolice i Kine. 22. rujna 2018. godine potpisan je Ugovor Svete Stolice s državnim vlastima Narodne Republike Kine o postupku imenovanja novih biskupa. Rezultat je to razgovora vođenih posljednjih 30 godina i mali korak naprijed premda Sveta Stolica s Kinom još nema uspostavljene diplomatske odnose.

U nedavnom intervju koji je mons. Jozić dao lokalnom dnevnom listu pojasnio je da „je Crkva u Kini jedna, nema patriotske i podzemne Crkve, nego su dvije zajednice koje su vjerne Vatikanu i sveopćoj Crkvi. Jedna je zajednica, pak, priznata od kineskih vlasti, tzv. patriotska, a druga tzv. podzemna nije. Nakon ovog Ugovora i postupak zbližavanja dviju zajednica je u tijeku i također pitanje registracije onih svećenika i biskupa koji su u tzv. podzemnoj Crkvi živjeli i djelovali. Vatikan nastoji da se to riješi na najbolji mogući način. I sam papa Benedikt XVI. u svom pismu upućenom Crkvi u Kini iz 2007. napisao je da ovo stanje Crkve u Kini nije zadovoljavajuće, jer Crkva ima pravo živjeti i djelovati slobodno. Sada se pojavljuje jedna mogućnost da Crkva u svojoj cjelini postupa slobodno i javno. Nadam se da je ovo jedan dobar početak, iako još nije sve do kraja riješeno, ali postoje razgovori za sljedeće dogovore, za reguliranje svih odnosa između Crkve i države. Nadam se da će Vatikan u tome i uspjeti. Sada će netko drugi voditi tu misiju i raditi na daljnjim ugovorima“.

U Kini postoji nešto manje od 150 biskupija. Kao država svakim danom je sve uređenija, premda je još dug put za onaj puni razvitak i Crkve i društva. Mons. Jozić istaknuo je da je Kina zadržala komunistički sustav, vlast inspirirana komunizmom i dalje nastavlja s tom politikom. „Odnos prema Katoličkoj Crkvi se mijenja iz godine u godinu. Kina više nije protiv vjere, protiv religija, nego je za potpunu kontrolu vjerskih aktivnosti. I to je ono što onemogućuje Crkvi slobodno djelovanje. Postoje prijepori i kritike radi zbližavanja Crkvi s kineskim vlastima, znajući da Kina ne dopušta potpunu vjersku slobodu. Ipak, državne vlasti nisu protiv religija, nego žele Crkvu svrstati u određene kategorije zakonske, pravne i disciplinske, kako bi izbjegli bilo kakav nemir ili nered, što je politički važno za državu. Crkve koje surađuju s vlastima, koje rade za opće dobro i koje mogu pronaći neki način suradnje s državnim vlastima imaju dobar odnos s državom i državne vlasti njih pomažu. Ta suradnja se očituje gradnjom crkvenih objekata: crkvi, župskih domova, pastoralnih centara i slično, i time pokazuju da je ta suradnja plodna. To je jedan veliki izazov i tu su zapravo najveće kritike protiv onih koji prihvaćaju bilo kakvu suradnju s vlastima, ne ideološku nego praktičnu. S druge strane, još postoje vjerske zajednice i njihovi pastiri koji odbijaju bilo kakav susret s vlašću, i žive kako je bilo do sada. U tom slučaju, Crkva je ne samo marginalizirana, nego i progonjena“.