“Pripadamo Bogu i hodamo u vremenu zajedno s Bogom. Neka bude ovo slavlje, ova euharistija bude naša zahvala Bogu koji je neizmjerno dobar i koji svojom dobrotom neprestano misli na nas“ – istaknuo je kardinal Bozanić uvodeći u misno slavlje u kojem vjernici zahvaljuju Bogu na svim milostima koje im je protekle godine udijelio, preporučivši mu se i moleći Ga za vrijeme koje dolazi.

Na početku homilije biskup Gorski podsjetio je kako se posljednjeg dana građanske godine Crkva spominje svetoga Silvestra pape. Za njegovoga je pontifikata održan Nicejski koncil 325. na kojem je definirana ispovijest katoličke vjere d je Isus Jedinorođeni sin Božji, rođen od Oca prije svih vjekova, Svjetlo od Svjetla pravi Bog od pravoga Boga, rođen, ne stvoren. Ovu se jednu od temeljnih istina katoličke vjere o utjelovljenju vječne Božje Riječi, koju je zapisao evanđelist Ivan u Evanđelju riječima: „U početku bijaše Riječ i Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama“, vjernici spominju svaki puta kada mole Anđeo Gospodnji i ispovijedaju vjeru u Božje utjelovljenje. U nastavku homilije biskup Gorski je protumačio kako se vjernici utjelovljenu Božju riječ prepoznaju u Djetetu Isusu: – On je posebni znak Božje blizine koja toplinom i mirom grije svakog čovjeka, vjernika i nevjernika, jer nam se Bog objavio i darovao u ljudskom tijelu. Kakvog li dostojanstva tijela i na koliko poštovanje tijela nas Isusovo rođenje potiče. Bog je svojim utjelovljenjem izabrao najljepši hram, najljepše prebivalište svoje na zemlji – ljudsko tijelo. To je istinski čin Božjega milosrđa i Božje dobrote prema nama ljudima. – istaknuo je biskup Gorski.

Govoreći o tom čudesnom Isusovom rođenju, naglasio je kako Isus nije tražio posebne uvjete, počasti, časti i javnost. Riječ Božje je bez ikakvih uvjeta kao nemoćno dijete sišla u najbjedniji prostor koji je mogla naći, u pastirsku štalu, u potpuno siromašnu mladu obitelj koju je našao u Mariji i Josipu i svima ponudila spasenje. Upravo je stoga pozvao vjernike da ne traže idealne uvjete za svoje djelovanje, za brak ili obitelj, posao i sl. jer oni ne postoje, baš kao ni idealni ljudi. – Isus nam svojim rođenjem govori da se i u najskromnijim uvjetima može dogoditi najljepši događaj. Uvjeti se ne čekaju. Oni se stvaraju. Uvjeti za brak, za posao, za život Crkve i prosperitet domovine. Divne se stvari mogu postići ako s Bogom radimo i gradimo, ako Bogu otvorimo vrata i prostore svoje duše kako bi svojim dolaskom mijenjao odnose – kazao je biskup Gorski.

Budući da je Gospodin i u 2019. gradio i mijenjao odnose, biskup Gorski je u osvrtu na godinu istaknuo nekoliko znamenitih događaja koji su je obilježili u Nadbiskupiji. Prisjetio se je obilježavanja 25. obljetnice prvoga pohoda svetoga Ivana Pavla II., pape Hrvatskoj, ali i 25. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa Svete Stolice i Države Izrael te molitvu ispred Katedrale na Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta kao izraz povezanost sa sveopćom Crkvom i ukorijenjenosti u suvremeno društvo. Izdvojio je također 50. obljetnicu utemeljenja Kršćanske sadašnjosti koja je bila te jest jedinstveno vrelo tiskane riječi, zatim 100. obljetnicu rođenja kardinala Franje Kuharića, 350. obljetnicu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, 750. obljetnicu utemeljenja Zbora prebendara Prvostolne crkve zagrebačke, donošenja novoga Statuta te imenovanja novih članova.

– Obljetnice u nama bude spomen na drage ljude, važne događaje i ustanove naše Crkve. Spomen je zapravo izražavenje zahvalnosti Bogu i svima koji su nam prethodili, spoznaja dalekosežnosti odluka koje su donosili i neizbrisivi trag koji su ostavili. Stoga proslava obljetnice nije samo slavlje, ono je novo crkveno događanje, prepoznavanje odgovornosti za baštinjeno dobro, vrednovanje naših korjenja. Oni nam govore da nismo od jučer i da s nama ne započinje svijet. Samo smo karike u lancu svjedoka, grane na stablu Crkve koje utemeljene u spomenu euharistije, u svojem vremenu trebaju donijeti svoj rod. – kazao je biskup Gorski, govoreći o sedmom hrvatsko-slovenskom hodočašću u Krašić, Drugu sinodu zagrebačke nadbiskupije, rad, rast i plodove postojanja Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. – Posebno smo zahvalni Bogu – naglasio je – za sedam prezbitera i pet novozaređenih đakona, za nove bogoslove, za sve više obitelji otvorenih novom životu s pet ili više djece, za sve više mladih koji se odlučuju na dosljedan život po Evanđelju, za bezbrojne iskrene susrete s Bogom milosrđa u sakramentu ispovijedi, za tisuće i tisuće dobrih ljudi koji snagom vjere nose život, svoj i svojih bližnjih. Smijemo utvrditi da je zdrava jezgra vjernika počela rasti. To je najbolji znak Božje blizine i nade za Crkvu i narod. – naglasio je.

Podsjetio je kako su veliki redoviti susreti vjernika, poput proslave blagdana blaženoga Alojzija Stepinca, proslave svetkovine Majke Božje od Kamenitih vrata zaštitnice grada Zagreba ili Zavjetnoga hodočašće vjernika grada Zagreba u Mariji Bistricu, uz svakodnevna događanjima u župnim zajednicama i ustanovama bez svjetla reflektora i javnoga priznanja, one niti po kojima Božja milost spasenja silazi na ljude. – U toj svakodnevnici gotovo i ne primjećujemo kako nas Gospodin polako, ali neumoljivo privlači i čini čudesna djela. – posvjedočio je biskup Gorski.

Na završetku homilije referirao se na zahvalnost Bogu za milosti, blizinu, utjehu i jakost, za prisutnost i svjetlo Duha Svetoga, za vodstvo vječne Riječi – Isusa Krista u kojem je Bog prekoračio granicu svojega božanstva i ljudske bijede. – Ne bojmo se s Bogom prekoračiti granicu svoga straha, osame ili otuđenosti. Kako je Božja Riječ postala tijelom, tako neka naša riječ postane djelom. Pristupimo drugome božićnom porukom topline i ljubavi, i nastat će novi odnosi pravednosti, ljubavi i mira. Za tim svi čeznemo i to vam, zahvaljujući Gospodinu na proteklim darovima, želim u nadolazećoj godini – zaključio je homiliju biskup Gorski.

Prije popričesne molitve, otpjevan je svečani “Tebe Boga hvalimo”. Ujedno, prije blagoslova kardinal Bozanić istaknuo je neizmjernu zahvalnost dragome Bogu za njegovu prisutnost u gradu Zagrebu, Zagrebačkoj nadbiskupiji i hrvatskome narodu. – On je s nama na putu našega života mi imamo Onoga s kim idemo i za kim idemo. – kazao je Kardinal, zahvalivši svim svećenicima, prečasnim kanonicima i prebendarima koji revno obavljaju službu ispovijedanja zbog čega je zagrebačka prvostolnica mjesto posebne Božje blizine milosrdnoga oca koji čeka, koji oprašta, koji  prima i omogućuje da se u srcu nastani Krist Gospodin.