Kardinal Puljić predvodio misu na groblju Bare

Koncelebriralo je 12 svećenika, a u asistenciji su bili bogoslovi Nadbiskupijskoga misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu. Riječ pozdrava kardinalu Puljiću, svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim okupljenim vjernicima uputio je mons. Anto Ćosić, župnik marindvorske Župe sv. Josipa, na čijem se području to groblje nalazi.

Uvodeći u misno slavlje kardinal Puljić kazao je da puno veći broj onih koji počivaju u miru na tom velikom groblju od onih koji su se došli za njih moliti, što je jasan znak da će svatko jednom umrijeti i stati pred lice Božje. Pozvao je da mole za sve pokojne, za sve duše u čistilištu na tom i na brojnim drugim grobljima te da to žele učiniti čista i raskajana srca.

Na početku propovijedi kardinal Puljić istaknuo je da Crkva ima poseban osjećaja za pokojne. „Vi znate da se tijekom svake mise u kanonu, najvažnijem njezinom dijelu, redovito moli za pokojne. Ne samo u kanonu, nego svaka molitva vjernika redovito završava molitvom za pokojne“, podsjetio je kardinal Puljić, dodavši da je Crkva, svjesna kako ima više mrtvih nego živih, uvela obred sprovoda, molitve za pokojne, molitve na grobovima…

„Koliko nas ima na ovome svijetu, a možete misliti koliko je pokojnih. Sva ova zemlja zapravo je ispunjena našim precima. Oni su umrli, njihova tijela su u zemlji, a duše su pred Bogom“, kazao je kardinal Puljić koji je potom protumačio da je pogrešno taj dan nazivati „Danom mrtvih“. „Duša je živa. Zašto mi tijelu pokušavamo pokazati poštovanje paleći i donoseći svijeću? Zato što vjerujemo u uskrsnuće mrtvih i tijelo je ono koje će se jednoga dana ponovno sastati s dušom“, istaknuo je kardinal Puljić, naglasivši da je taj dan zapravo „Dan živih“.

Govoreći o čistilištu, kardinal Puljić kazao je da se tamo nalaze duše koje nisu izvršile dovoljno pokore na zemlji pa trebaju proći kroz „čistilišne muke“. „Međutim, mi njima možemo pomoći – oni sebi ne mogu. [..] Oni mogu za nas moliti i zato postoji u našim vjerničkim pobožnostima molitva dušama u čistilištu. Za njih molimo da nam pomognu dok mi ovom zemljom hodimo i to je jako važno. Često je ta pomoć za razne naše potrebe. Međutim, njima je pomoć naša molitva da im Bog milosrdan bude i skrati čistilišne muke“, rekao je kardinal Puljić i podsjetio na narodnu poslovicu prema kojoj je „bolje propatiti na ovom svijetu nego na drugome“.

Posvijestio je nazočnima da je ljudski plašiti se smrti, ali da također treba uvijek imati na umu da nitko smrt nije izbjegao. „Koliko god imao, ništa mu to ne koristi – važno je kakav je u srcu“, kazao je kardinal Puljić, dodajući da se papa Franjo ponekad znao našaliti govoreći da nije vidio nijedan sprovod u kojem bi, nakon lijesa, kamionom vozili pokojnikove stvari. Podsjetio je i na anegdotu o Aleksandru Velikom prema kojoj je taj poznati vladar zatražio da mu, nakon što umre, ostave desnu ruku da viri iz sanduka kako bi pokazao narodu da od svega što je posjedovao ništa nije mogao ponijeti.

Kardinal Puljić kazao je također da su ljudi, poput koronavirusom, zaraženi „brojnim zlim sklonostima koje truju osobni život i međuljudske odnose“. „I zato je proces čišćenja na zemlji jako važan, da se oslobodimo svih tih zaraza koje čovjeku ne daju da bude u duši slobodan i Bogu otvoren“, kazao je kardinal Puljić, koji je potaknuo nazočne da, moleći za svoje pokojne, postanu svjesniji svoga života, svoje ograničenosti i kako se spremiti da iz vremena zakorače u vječnost. „To nije nešto što nas treba plašiti, nego davati nutarnju sigurnost i nutarnju svijest“, zaključio je kardinal Puljić.

Na kraju mise svi zajedno izmolili su molitvu za Sinodu Vrhbosanske nadbiskupije, a kardinal Puljić potom je predmolio opijelo za pokojne. Kardinal je predmolio opijelo kod stare i nove grobnice u koju su pokopani svećenici Vrhbosanske nadbiskupije. Ostali vjernici molili su na grobovima svojih pokojnih.