Bračni par Pruvot boravio je u Pagu od srijede, 13. do nedjelje, 17. svibnja, kao izaslanik opata samostana u Solesmesu, povijesno najznačajnijega benediktinskog samostana u Francuskoj, jer taj samostan predstavlja početak obnove benediktinskog života u cijeloj Francuskoj nakon Francuske revolucije, tijekom koje su samostani bili ukinuti. Motiv Svetoga Trna nalazi se i u grbu opatije sv. Petra u Solesmesu.

Pruvotovi su donijeli Povelju koju su ručno ispisali benediktinci u Solesmesu, a ispod teksta Povelje nalaze se vlastoručni potpisi 37 monaha toga samostana, čiji je opat o. Geoffroy Kemlin. Solesmes je velika zajednica u kojoj je nekoć živjelo i 80 benediktinaca.

Tekst Povelje napisan je na francuskom jeziku, a cjeloviti prijevod na hrvatski glasi:

„Prečasnoj Majci Benedikti Halilović, opatici samostana svete Margarite u Pagu, i časnim sestrama toga samostana, brat Geoffroy Kemlin, opat samostana svetog Petra u Solesmesu i predsjednik Kongregacije Reda svetog Benedikta, šalje pozdrave i blagoslove u našem Gospodinu Isusu Kristu.

Iz svega srca zahvaljujemo Bogu što vas je nadahnuo svetom mišlju da ojačate veze koje već povezuju vaš časni samostan i naš, kroz zajedničko članstvo u monaškoj obitelji našega svetog patrijarha.

I Bogu se svidjelo, u svojoj mudrosti i dobroti, ponuditi nam još jedan izvanredan znak koji može očitovati naše zajedništvo: Sveti Trn iz Krune našega Spasitelja.

Te dvije dragocjene relikvije, božanskom Providnošću povjerene našoj skrbi, svjedoče o pobožnosti dragoj kćerima i sinovima svetoga Benedikta prema Križu i Muci. Doista, u svojim Pravilima, kada naš blaženi Otac proglašava poniznost bitnom krepošću monaškoga života, kao uzor te kreposti postavlja našega Gospodina Isusa Krista koji trpi svoju Muku.

Štoviše, unatoč progonima i razaranjima iz prošlosti koja su obilježila povijest naših dvaju samostana, Sveti Trnovi, vjerno čuvani stoljećima od redovnika iz Solesmesa i redovnica iz Paga, izlažu se svake godine tijekom uskrsnog razdoblja na svečanom križnom putu u opatijskoj crkvi u Solesmesu, dok u Pagu tradicionalna procesija prolazi gradom. Tako ti Sveti Trnovi, koji su simbolizirali ružnoću zla, postaju za nas, vjernike i hodočasnike, trofej pobjede uskrsloga Krista.

Zato, oslanjajući se na beskrajno milosrđe trojstvenoga svetog Boga i polažući svoju vjeru u zagovor slavne Djevice Marije, Majke Božje, svetih apostola Petra i Pavla, našega blaženog oca svetoga Benedikta, svete Margarite, svete Skolastike i svih svetaca našega Reda, nakon razmatranja s našim Vijećem i uz jednoglasnu suglasnost našega Kapitula donesenu na sjednici održanoj 20. siječnja 2026. godine, ovime vam nudimo, uzvišenoj Majci i časnim sestrama vaše zajednice, puno i trajno sudjelovanje u svim svetim misama, božanskim časovima, djelima vjere, ljubavi i pokore, zajedničkim i osobnim, koji se obavljaju i obavljat će se među nama, oslanjajući se na dragocjenu pomoć vaših molitava.

Nadalje, našom odlukom, spomen na ovo zajedništvo duhovnih dobara neka se svake godine pred zajednicom obilježava 4. svibnja, na blagdan Svetoga Trna iz Paga, kako bi ‘u svemu Bog bio proslavljen’.

Dano u našoj opatiji Solesmes, pod našim potpisom i pečatom, pečatom Kapitula i potpisom opatijskog kancelara, 6. travnja, na blagdan Uskrsnog ponedjeljka, u Godini Gospodnjoj 2026.“

Povezanost između solesmeškoga i paškoga samostana započela je proslavom blagdana Svetoga Trna 4. svibnja 2025. godine u Pagu, kada je misu u zbornoj crkvi u Pagu i procesiju sa Svetim Trnom predvodio o. Louis-Marie Couillaud, monah opatije iz Solesmesa, kao delegat solesmeškoga opata.

Povelja potvrđuje da će se duhovno zajedništvo svake godine liturgijski obilježavati u samostanu u Solesmesu 4. svibnja, istoga dana kada se blagdan slavi u Pagu, a u samostanu u Pagu na Uskrsni ponedjeljak, u čast njihove relikvije Svetoga Trna koju u Solesmesu časte toga dana.

„Sveti Trn nije samo folklorni znak, nego predstavlja najdublji izraz naše vjere i poticaj za dubok odnos s Isusom. Važan je jer je to relikvija Isusa Krista. Sveti Trn nije relikvija nekog sveca, nego ga je dotaknuo sam Isus. Dakle, to je nešto vrlo posebno, dio križnog puta našega Gospodina“, istaknuo je Samuel Pruvot.

Naglasio je kako su u Francuskoj uz štovanje te relikvije povezana brojna čudesa te da ljudi svjedoče o milostima i obraćenjima zadobivenima u molitvi pred tom relikvijom.

Sveti Trn izlaže se u Solesmesu samo jednom godišnje, na Uskrsni ponedjeljak, kada u taj samostan dolaze vjernici iz cijele Francuske moliti pred relikvijom. Toga dana nema mise ni procesije, nego samo osobna molitva. Primjer misnog slavlja i procesije u Pagu na blagdan Svetoga Trna potaknuo je zajednicu u Solesmesu da razmotri mogućnost uvođenja slične proslave.

U Solesmesu se nalaze dva benediktinska samostana – ženski samostan sv. Cecilije i muški samostan sv. Petra – udaljeni desetak minuta hoda, pa postoji mogućnost organiziranja procesije sa Svetim Trnom između dviju opatija, rekao je Pruvot.

„U molitvi pred relikvijom Svetoga Trna u Solesmesu životi brojnih ljudi promijenili su se i obraćenja se događaju sve do danas. Ta relikvija važna je i kao znak duhovne borbe između dobra i zla, Krista i Sotone. Ako želiš slijediti Isusa, postaješ duhovni ratnik, jer to znači borbu protiv zla. Đavao se bori protiv Boga nevidljivo, ali stvarno“, rekao je Pruvot.

Samuel i Odile Pruvot snažno su povezani s monasima u Solesmesu, među kojima imaju i duhovnika, te zajedno s njima sudjeluju u molitvenom životu samostana koji je poznat i po bogatoj baštini gregorijanskog pjevanja. Samuel je osobito istaknuo važnost redovitoga ritma molitve u današnjem užurbanom vremenu.

Podsjetio je i da se u pariškoj katedrali Notre-Dame čuva relikvija Kristove trnove krune koja se posebno časti tijekom Velikoga tjedna. Ispričao je kako je jednoga prijatelja ateista, koji nije mogao vjerovati da je Isus pravi Bog i pravi čovjek, potaknuo da se pomoli pred tom relikvijom, nakon čega se obratio na kršćanstvo.

Pruvotovi su također autori najnovije knjige o obnovitelju samostana u Solesmesu, sluzi Božjem dom Prosperu Guérangeru, za kojega je pokrenut postupak beatifikacije.

Relikviju Svetoga Trna samostanu u Solesmesu darovao je plemić Robert IV. de Sablé (1150.–1193.), čiji je djed Geoffroy osnovao taj samostan. Monasi su 1496. godine u svojoj crkvi izgradili kiparski prikaz Kristova polaganja u grob, u koji su smjestili relikviju Svetoga Trna.

Kada je tijekom Francuske revolucije došlo do progona benediktinaca, trojica župljana iz Solesmesa spasila su relikviju i predala je svećeniku koji je djelovao u tajnosti tijekom revolucionarnoga režima. Nakon završetka progona relikvija je ponovno izložena vjernicima na štovanje.

Kada je dom Guéranger 1833. godine započeo obnovu benediktinskog samostana, župnik u Solesmesu vratio je relikviju monasima. Sveti Trn postavljen je 1859. godine u novi relikvijar te je nastavljena tradicija njegova štovanja.

„Tijekom Francuske revolucije djelovanje svih samostana bilo je zabranjeno. Početkom 19. stoljeća mladi svećenik dom Guéranger odlučio je obnoviti monaški život, iako nikada prije nije vidio monahe, nego samo stare crkve. Tri generacije nije bilo redovnika, a on je rekao: ‘Vraćamo se u samostan Solesmes i nastavit ćemo s radom’.

Kada je pročitao da će se samostan prodati, rekao je da želi obnoviti Solesmes. Nije imao ni materijalnu sigurnost ni ljude, ali imao je čvrstu vjeru da će uspjeti.

Kada je to rekao biskupu, biskup mu je odgovorio: ‘Ali nema benediktinaca ni novca, kako ćeš to učiniti?’ On je odgovorio: ‘Znam, ali bit će novca i pronaći ću braću’. I pronašao je braću, novac i dobio potporu biskupa te je dijecezanski svećenik dom Guéranger kasnije postao benediktinac.

Zato je Solesmes važan, jer je bio prvi samostan iz kojega su se nakon Francuske revolucije razvili drugi samostani i obnovljen monaški život u cijeloj Francuskoj“, rekao je Pruvot.

Značenje toga samostana potvrđuje i činjenica da je papa Franjo samo tri mjeseca prije smrti, 30. siječnja 2025. godine, poslao pismo i zahvalu samostanu u Solesmesu.

Papa je izrazio blizinu i potporu onima koji nasljeduju karizmu dom Guérangera, „učitelja molitve“, i druge upoznaju s njegovim djelom.

Pismo je uputio opatu Kemlinu povodom 150. obljetnice smrti njihova utemeljitelja i prvoga opata dom Guérangera (30. siječnja 1875. – 30. siječnja 2025.).

„Vjeran Svetoj Stolici, svjedok vrijednosti liturgije kao ‘jezika Crkve’ i svjetionik u obnovi vjere, bio je sposoban pratiti vjernike u vrijeme mira i nevolja. Širio je pobožnost Presvetom Srcu Isusovu i Mariji te promicao dogmu o Bezgrješnom začeću. Dom Guéranger koristio je Rimski misal, potičući povratak francuskih biskupija jedinstvu liturgije. To je dovelo do sastavljanja knjiga Liturgijska godina kako bi svećenicima i laicima bili dostupni ljepota i bogatstvo liturgije“, istaknuo je papa Franjo u pismu, dodavši da je dom Guéranger molitvu Crkve smatrao najmoćnijom.

„Kada je 11. srpnja 1833. s trojicom drugova došao u stari priorat Solesmes, dom Guéranger pretvorio ga je ne samo u temeljno središte obnove benediktinskoga reda, koji je nestao nakon revolucije, nego i u duhovno uporište za vjernike: očeve i majke obitelji, djecu i sve koji su tražili duhovni savjet. To očinstvo pretvaralo se u obnovljenu želju za molitvom i dublju ljubav prema Crkvi.

Nadam se da će djelo toga Sluge Božjega, za kojega je Francuska biskupska konferencija 8. studenoga 2023. pokrenula kauzu za proglašenje blaženim, nastaviti donositi plodove svetosti u narodu, ostajući živo svjedočanstvo plodnosti monaškoga života u srcu Crkve“, poručio je papa Franjo monasima sv. Petra u Solesmesu.

Paška opatica s. Benedikta Halilović zahvalila je francuskim monasima i supružnicima Pruvot na dolasku i izrazu duhovne povezanosti.

„Sveti Trn svet je jer je bio na glavi Isusa Krista. Grijeh je ušao kroz čovjekov um, kroz misao Adama i Eve da budu kao bogovi; zatim je sišao u srce, ruke i noge kojima činimo grijeh. Krist je platio i otkupio i čovjekov um, jer je preko uma došao grijeh. To su vrata ulaska grijeha – od misli do djela“, rekla je opatica Halilović, čiji će paški samostan uzvratiti samostanu u Solesmesu vlastitom „Poveljom o razmjeni duhovnih dobara“.