Kardinalovo Božićno pismo ravnateljicama i ravnateljima na području Zagrebačke nadbiskupije
foto: TUZN // Kardinal Josip Bozanić
Zagreb (IKA)
Pismo zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića ravnateljicama i ravnateljima osnovnih i srednjih škola, posebnih ustanova i dječjih vrtića prenosimo u cijelosti.
Poštovane ravnateljice i ravnatelji osnovnih i srednjih škola, posebnih ustanova i dječjih vrtića!
1. Budući da već drugu godinu zbog pandemije nisam u mogućnosti osobno se s vama susresti, želim vam uputiti ovu prigodnu riječ o Božiću. Godišnji predbožićni susreti s vama postali su tradicionalni događaj, u kojem više od desetljeća izmjenjujemo međusobna razmišljanja i iskustva o najvažnijoj zadaći u društvu, a to je odgoj djece i mladih. Škole i vrtići mjesta su odrastanja i očovječenja budućih naraštaja koji će sutra biti nositelji odgovornih zadaća u našem društvu. Odgajati i obrazovati nikada nije bilo lako, a osobito danas je teško i zahtjevno. U ovo vrijeme pandemije koja unosi u živote ljudi pojačanu nesigurnost, zbunjenost, beznađe, strah i dezorijentiranost, veliki je izazov i odgovornost biti nositelj svjetla i nade.
U svijetu »globalne povezanosti« dijelimo poteškoće cijeloga čovječanstva. »Svi smo u istoj lađi«, ističe papa Franjo. »Patnja i nesigurnost, strah i svijest o vlastitim ograničenostima izazvani pandemijom pozivaju na preispitivanje našega načina života, naših odnosa, organizacije naših društava i, ponajprije, smisla našega života« (Fratelli tutti, br. 33). Nepogode koje već mjesecima prate naše živote gurnule su mnoge, među kojima i djecu, u neslućene nemire, tjeskobe, pa i praznine.
Pandemija je na vidjelo iznijela naše lažne sigurnosti i potaknula nas na preispitivanje vlastitih životnih oslonaca. Sve to donijelo je velike promjene na svim životnim područjima, pa tako i u odgoju i obrazovanju. Pandemija je promijenila način učenja, poučavanja, komuniciranja i suradnje u temeljnim odgojno-obrazovnim institucijama. Djeca i učenici teško se nose s izolacijom i zatvaranjem vrtića i škola. Reduciranje ili potpuni izostanak mehanizama potpore, kao što su druženje, zajedništvo, sportske aktivnosti, druženja u župnim zajednicama, odlazak u prirodu, posjet djedovima i bakama osiromašilo je dječja i učenička životna iskustva koja su od vitalne važnosti za njihov cjeloviti rast i razvoj.
2. Na početku pandemije papa Franjo istaknuo je da je svijet zahvatila neočekivana žestoka oluja. »Shvatili smo da se nalazimo na istoj lađi, svi krhki i dezorijentirani, ali istodobno važni i potrebni, svi pozvani veslati zajedno, svi potrebni utjehe drugoga«. Ove Papine riječi ukazale su na opasnost, ali i naznačile strategiju borbe s pandemijom – »zajedničkim veslanjem«.
Stoga kriza koju je proizvela pandemija može postati nova prilika u kojoj možemo pokazati ono najbolje kao pojedinci, zajednice i društvo. Kriza uvijek pokaže za što smo sve sposobni, u dobrom i lošem smislu. Iz krize nikada ne izlazimo isti, nego bolji ili gori. Stoga je pitanje hoćemo li iz ove krize izići solidarniji, velikodušniji, empatičniji, brižniji za druge ili zatvoreniji, sebičniji, indiferentniji, usmjereni na svoje sebične interese.
Iako smo svi na istoj lađi, ipak su neki među nama preuzeli veću odgovornost u suočavanju sa zarazom koronavirusa. Uz liječnike, medicinsko osoblje i nositelje vlasti, vi, poštovane ravnateljice i ravnatelji, preuzeli ste veliku odgovornost. Od vas se očekuje puno: očekuju djeca, učenici, roditelji i cijela društvena zajednica. Vaše neumorno i samozatajno služenje najmlađima uključuje rizik ugroze vlastitoga zdravlja, rizik nerazumijevanja, rizik nerealnih očekivanja, rizik osuđivanja i prozivanja. Imajući u vidu koliko je teško pojedincu nositi se s epidemiološkim mjerama, s puno razumijevanja suosjećam težinu i širinu vaše odgovornosti u zaštiti djece, učenika i djelatnika od pošasti zaraze koja se još uvijek širi. Svakodnevno brinuti o stotinama djece i učenika u situaciji »nesuglasja« oko pandemije, cijepljenja i mjera, veoma je izazovna i teška zadaća.
3. Solidaran s vama, kao pastir Crkve zagrebačke, ovom prigodom želim vam zahvaliti i odati priznanje vašem poslanju, plemenitoj zadaći i radu u našem društvu: odgoju i obrazovanju mladih naraštaja. To je hvalevrijedan poziv, koji uključuje samozatajnost i služenje, a što se u društvu često nedovoljno vrjednuje, cijeni i poštuje.
Pred nama je blagdan Božića, blagdan Božjeg čovjekoljublja i Božje blizine prema svim ljudima. Bog je utjelovljenjem svoga Sina uzdigao ljudsko dostojanstvo dajući mu božansku dimenziju. Stoga, u ovo vrijeme intenzivnije razmišljamo o vrijednosti ljudskog života. Jaslice i bor simboli su Božića i dio su naše kršćanske hrvatske tradicije. Jaslice pozivaju da otvorimo srce i um otajstvu života. Pozivaju nas na preispitivanje odnosa prema životu i ljudskom dostojanstvu.
U trenutku kad nam se čini da se tama nadvila nad čovječanstvo, dopustimo da nas obasja i prožme Svjetlo koje je ponekad nedostupno našim očima, ali ne i našem srcu. Božić je blagdan svjetla. Dovoljno je otvoriti se i izložiti Svjetlu koje nam dolazi iz skromne štale. Adventska svjetla koja obasjavaju ulice naših gradova i sela; svijeće koje na adventskim vijencima ovih dana palimo u našim vrtićima, školama, zbornicama i u obiteljskim domovima otvaraju naš um i srce za istinsko Svjetlo koje nas oslobađa od straha i pobjeđuje svaku tamu. Bog kojeg susrećemo u priprostoj štalici, Bog je ljubavi kojom grli sve ljude i brine o svakom ljudskom životu.
4. Poštovane ravnateljice i ravnatelji, želim da nikada ne izgubite povjerenje i vjeru da je Bog gospodar povijesti, pa i onda kada su pojedinci i čovječanstvo izloženi teškim iskušenjima poput ove pandemije. Pozivam vas da se ne bojite, da se ne obeshrabrite, da ne posustanete u radosnom pozivu koji ste izabrali. Poučavanje i odgajanje je zvanje koje zahtijeva ljubav, srce i predanje. Hvala vam što u ovim izazovnim i teškim vremenima svjedočite upravo tu djelotvornu ljubav prema našim najmlađima.
Božić nas poziva da se otvorimo drugome, da na licu drugoga prepoznamo i susretnemo onoga tko je tužan, osamljen, boluje, trpi i pati. Betlehemsko dijete uči nas i otkriva nam da je naš Bog, koji se objavio u Isusu rođenom u Betlehemu, sama nježnost, milosrđe i sućut. Neka nam svima Božić pomogne da naše srce postane toplije, velikodušnije, sućutnije, zahvalnije i iskrenije.
Poštovane ravnateljice i ravnatelji, želim da novorođeni Isus vama osobno te vašim obiteljima, kao i svim vašim učenicima i djelatnicima, donese mir, radost, nadu i dobro zdravlje.
Svima od srca čestitam Božić i želim blagoslovljenu novu 2022. godinu.
Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački