Uz omišaljskog dekana koncelebrirali su rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu Matija Pavlaković, upravitelj Svetišta u Vrpolju kod Šibenika Ante Omazić, župnik župe svetog Franje Ksaverskog iz karlovačkog naselja Švarča Duje Kurtović, župnik u Završju Dragutin Goričanec, župnik u Generalskom Stolu i duhovnik na Laudato televiziji Ivica Tolla, provincijal pavlina u Hrvatskoj o. Mario Škrtić i rektor svetišta mons. Antun Sente, ml.

Misno slavlje svojim pjevanjem animirali su članovi župnog zbora svetog Franje Ksaverskog i karlovačkog naselja Švarča čiji su župljani predvodili hodočasnike druge srijede Velike pobožnosti.

U homiliji tumačeći karakteristike sveca dr. Bozanić se zapitao: „Kada smo mi najduhovniji? Nismo onda kada sjedimo u naslonjaču i lijepo nam je, već onda kada nam je teško, kad padamo. Tada rastemo u duhovnosti. Naša vjera i naša duhovnost se posebno produbljuje u našim padovima koji su dobra prilika za pokajanje i traženje Božjeg milosrđa“, kazao je dr. Bozanić. „Što kaže Sveto pismo za Josipa? Sveti Josip bio je pravedan. Kad Biblija govori o nekom da je pravedan to ne znači da on ima neko pravo. Sveti Josip pravedan je u odnosu na Boga. Dopustio je Bogu da on djeluje kroz njega. Kada je ušao u neke životne teškoće pitao je Boga što on treba učiniti. Josip je pravedan pred Bogom i time što dopušta da ga Bog čitavoga prožme. Stoga je važno da izvršimo onaj zadatak koji nam Bog daje, i kad se brinemo o sebi ili kad se brinemo kako ćemo sa svojom djecom, kako će oni završiti, hoće li naći posao. Umjesto da razbijamo glavu kako ćemo i što ćemo, važno je da zastanemo pred Gospodinom i pitamo ga: Isuse što bi ti učinio sada na mom mjestu? Nadahni me, daj mi snagu i jakost, a ti sveti Josipe vjerni čuvaru i zaštitniče Svete Obitelji budi uz nas i prati nas na našem životnom putu“, istaknuo je dr. Bozanić.

Pri kraju misnog slavlja svoju je vjeru svjedočio popularni hrvatski pjevač Jasmin Stavros. Ispričao je kako se kao mlada osoba rano počeo baviti glazbom. To mu je tada bilo jako zabavno, imao je puno novaca, i mogao si je priuštiti mnoge stvari, ali ga je takav život doveo pred vrata pakla. Često je morao zabavljati one koji su ponirali u zlo droge, različitih opijata, nemorala i tako dalje. I sam sam griješio, posvjedočio je Stavros. Na svome putu jednom je upoznao dvije djevojke, a jedna od njih mu se posebno svidjela, no bila je jako pobožna. Htio sam da bude moja. I uspio sam. To je danas moja žena Žarka. Ona je i dalje, nakon našeg vjenčanja, prakticirala vjeru, ali to se mene nije ticalo. Ja sam i dalje radio svoj posao na estradi. No to me nije ispunjalo. A ona, moja Žarka, cijelo je vrijeme bila uz mene i molila za mene, sve dok i sam nisam shvatio koliko je Bog velik. Danas ne mogu živjeti bez Boga. Redovito idem na mise, ispovijedam se, a nedavno sam otkrio i ovo divno Svetište svetog Josipa. Knjižicu, molitvenik Idite k Josipu, koju sam ovdje dobio, već sam svu istrošio. Svaki dan nešto iz njega pročitam. Kad imam neki koncert, moji glazbenici to znaju, uvijek se prije koncerta povlačim u tišinu. Tada molim da Bog kroz mene progovara. Ma, htio bih vam još puno toga kazati, ali premalo je vremena. No zahvaljujući mojoj supruzi Žarki ja sam pronašao Boga i sretan sam čovjek, posvjedočio je tom prigodom Stavros.