Misno slavlje predslavio je fra Ante Bekavac, a suslavili su vlč. Antun Kolić i mons. Antun Sente ml..

„Obilježavajući 20. obljetnicu preminuća svetog pape Ivana Pavla II., pred vas stavljamo njegove relikvije prvog stupnja. Radi se o krvi Karola Józefa Wojtyła prolivenoj na Trgu sv. Petra u Vatikanu kada je izvršen atentat, a koju je sačuvao njegov tajnik kardinal Stanisław Dziwisz. Upravu tu relikviju o. Marko Glogović darovao je Nacionalnom svetištu svetog Josipa kao zahvalu što je u ovom svetištu kao zagrebački osmoškolac u susretu s pavlinom o. Jurjem Domšićem osjetio poziv u svećeništvo. Navedenu relikviju, kao i pismo autentičnosti relikvije kardinala Dziwisza Nacionalno svetište čuva u prikladnom prostoru te ju u ovakvim izvanrednim prilika rado izlažemo vjernicima na čašćenje“, kazao je Sente na početku slavlja.

U homiliji je fra Ante kazao kako „današnji čovjek kao da se odrekao traženja svjetla evanđelja. Danas više nego ikada prije shvaćamo da su sva svjetla, svi naši napori da stvorimo život, kulturu civilizaciju bez Boga propali u strahotama mržnje, rata i nasilja. Danas svi mi, bez izuzetka živimo u strahovima, tjeskobama i neizvjesnosti. Kako evanđelje može unijeti vedrinu u naš život? Čuli smo da Isus kaže tko čuva moju riječ ima život vječni. Shvaćamo li da kada se nađemo pred evanđeljem da se sam Bog u svome Sinu obraća meni osobno? Da ta Božja riječ želi rasvijetliti moj život, a bez Božjeg svjetla sve postaje mutno i nejasno. Bog nas ljubi i pozvani smo prihvatiti besplatni dar njegove ljubavi. To je izvor naše životne radosti. I ne samo to, nego priopćavati ljubav i radost, svjedočiti životom, ponašanjem, unositi svjetlo i snagu evanđelja u sve ljudske odnose od obitelji, braka, susjeda, mjesta gdje živimo, Crkve i župne zajednice kojoj pripadamo.“

Pri kraju misnog slavlja fra Ante, kao član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BD Marije posvjedočio je o mučeničkoj smrti šezdeset i šest subraće franjevaca koji su stradali pri kraju i nakon Drugog svjetskog rata.

„Moja je franjevačka zajednica u vremenu 1942. – 1945. godine izgubila šezdeset i šest franjevaca. Najmlađi od njih je imao 18, odnosno 19 godina. Ubili su ih samo zato što su htjeli živjeti Isusovo evanđelje. Ovih je dana izišla knjiga od tisuću i nešto stranica o životima upravo tih spomenutih mučenika. Navedeni franjevci željeli su ljude učiti putu Božjemu i došlo je zlo vrijeme. Došli su neki zli ljudi, zlikovci, zla ideologija koja je u te tri godine doslovno pomela moje hercegovačke fratre. Jedan primjer govori o tome kako su u Širokom Brijegu fratre ubili bacivši ih u sklonište nakon čega su u to sklonište bacili bombu. One koji nisu poginuli od bombe ubijali su metkom. Nadalje, gvardijana u Mostaru bacili su svezanih ruku na leđima i kamenom oko vrata u Neretvu. Župnika u Čapljini konjem su vukli po ulici.

Strašne su to smrti kojima je nositelj kauze fra Andrija Topić. Taj fra Andrija Topić imao je dvadeset i pet godina. Kako je umro? Njegov ujak, mamin brat fra Valentin Zovko, bio je župnik na Kočerinu, nedaleko od Širokog Brijega. Kako je fra Andrija imao problema s plućima poslali su ga da se oporavi kod ujaka i da mu štogod pomogne. U župnoj kući je bila njegova mama, sestra župnika. Dolaze partizani. Odmah su ubili župnika fra Valentina. Zatim su ušli u sobu u kojoj ih majka moli da joj ne diraju sina. Jedan od partizana bez riječi ispucao je šest metaka u fra Andriju Topića pred rođenom majkom. Trideset trojicu ubijenih franjevaca našli smo i pokopali u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu, za trideset trojicu ne znamo gdje su. Ljudi se i dan danas boje o tome govoriti. Dakle, dolazim iz zajednice koja je natopljena krvlju mučenika franjevaca, ljudi koji su živjeli Evanđelje, koji su imali očeve i majke, braću i sestre. Šezdeset i šest ubijenih franjevaca, najmlađi je imao 19 godina, a najstariji oko 86 godina. To su strašne stvari o kojima još uvijek nažalost ne znamo dovoljno, bojimo se govoriti, ali ne smijemo dopustiti da ni jedna žrtva potone u zaborav i ne smijemo sebi reći da nas to ne zanima, da to nije moj problem.

Zato vas pozivam da molite na nakanu da ti ljudi jednoga dana budu svjedoci Crkve, da budu svjedoci vjere. Bili su siromašni, nisu imali ništa osim redovničkog habita, ali su dijelili život s narodom i kao takvi su nažalost pobijeni. Uvjeren sam da je plod tog njihovog mučeništva naša današnja zajednica s mnoštvom duhovnih zvanja, po onoj staroj – ‘krv mučenika sjeme je novih kršćana’. Poznato nam je da je to dug i složen proces. Zahvaljujući prihvaćanjem kauze mjesnog biskupa Petra Palića svi ti širokobriješki mučenici fratra dobili su status slugu Božjih, a nadamo se da će biti proglašeni blaženim i svetim“, zaključio je svoje svjedočenje fra Ante.

Nakon misnog slavlja vjernici su ophodom oko kipa svetog Josipa iskazali čašćenje zaštitniku Hrvatske te relikviji Ivana Pavla II.