Donosimo neke naglaske iz predavanja dr. Pardona, župnika u Punitovcima.

Svrha katoličkog vjeronauka u školi je što cjelovitije upoznavanje, produbljivanje i usvajanje kršćanskoga nauka i katoličke vjere radi ostvarivanja evanđeoskog poziva na svetost i postignuća pune općeljudske, moralne i kršćanske zrelosti.

Ostvarujući taj odgojno obrazovni cilj da učenik upozna i razumije kršćansku religiju i katoličku vjeru te temeljne istine vjere u svjetlu cjelovitoga nauka Katoličke Crkve katolički vjeronauk pridonosi cjelovitom odgoju učenika, razvijanju i izgradnji vjerskih vrednota i stavova koji će mu na osobnoj i zajedničkoj razini omogućiti odgovorno donošenje odluka i izbora pred pojavama i izazovima suvremenoga svijeta i društva (usp. Plan i program katoličkoga vjeronauka za četverogodišnje srednje škole 2009.; Plan i program katoličkoga vjeronauka za trogodišnje srednje škole 2014.; Kurikulum nastavnog predmeta Katolički vjeronauk za osnovne škole i gimnazije 2019.

Zemlja je ranjena, a svijet u kojem živimo je bolestan. Iskustvo s kojim se susreće svijet tijekom opasnosti od zaraze korona virusom samo je jedan od pokazatelja neuravnoteženosti svijeta i opasnosti stanja u kojem se nalazi Zemlja i sva stvorenja koja na njoj postoje.

Čitav svijet, od osobne, do nacionalne i globalne razine nalazi se u ozbiljnoj ekološkoj i kulturalnoj krizi u kojoj i učenici, zajedno sa svojim obiteljima, i vjeroučitelji zajedno sa svima koji su im pretpostavljeni i usmjeruju njihov rad, moraju svjesno i odgovorno tražiti puteve novih praksi i drugačije načine razmišljanja koji će dovesti do novih životnih navika (usp. LS 209).

Ovaj odgojni izazov ne obuhvaća samo pružanje znanstvenih informacija o stanju okoliša i planeta Zemlje, nego mu je krajnji cilj jačanje svijesti o potrebi obnove ekološke ravnoteže na osobnoj i međuljudskoj razini, na razini odnosa s drugim živim bićima i na razini odnosa s Bogom (usp. LS 210).

Kršćanski ekološki odgoj ne usmjerava se samo na stvaranje “ekološkog građanstva” i izgradnju zakonskih okvira i upoznavanju pravila ekološkog ponašanja, nego na usađivanju osobnih dobrih navika, utvrđivanju svijesti o osobnoj odgovornosti za svijet u kojemu svi živimo, te na poticanje načina ponašanja koja izravno utječu na dobrobit okoliša kao što su: izbjegavanje uporabe plastike i papira, smanjenje potrošnje vode, odvajanje otpada, kuhanje samo onolike količine hrane kolika se može pojesti, pokazivanje brige za druga živa bića, korištenje javnog prijevoza ili dijeljenje troškova prijevoza jednim automobilom, sadnja novih stabala, gašenje nepotrebnog svjetla i brojne druge navike.

Kreativnost u pronalaženju načina uspostave ekološke pravednosti pokazuje istovremeno i ljubav prema okolišu na sliku Božju (usp. Post 1,26) i ljudsko dostojanstvo koje je ljudskim bićima od Boga povjereno da čovjek bude čuvar i brižni skrbnik stvorenja (usp. Post 2,15).

Ekološkim odgojem, koji promiče skrb za stvorenja (uključivo i za druge ljude), podiže se i svijest o samopoštovanju kao i o poštovanju u zahvalnosti za sve što nas okružuje, za sva stvorenja s kojima dijelimo prostor i vrijeme vlastitog življenja.

Kršćanski odgoj za ekološku odgovornost u djetinjstvu i mladosti sije sjeme koje svoje plodove donosi tijekom cijeloga života, a počinje od učenja primjene osnovnih pravila ljubaznosti međuljudskog ponašanja i odnosu prema svim stvorenjima i čitavoj Zemlji: tražiti dopuštenje, reći »hvala«, obuzdati agresivnost ili pohlepu, tražiti oproštenje kad se učini nešto loše (usp. LS 213).

Cilj kršćanskog ekološkog odgoja je oblikovati ozračje poštovanje za okruženje u kojem živimo i stvoriti drugačiju kulturu brige za tlo, vodu, zavičaj, teritorij, državu i domovinu – za sve ono što smatramo zemljom. Odgoj za ekološku odgovornost, stoga, ne uključuje samo ekologiju (brigu za okoliš) u strogom smislu riječi, nego se usmjeruje na odgajanje pravednih ekonomista, istraživača i inženjera, zemljoradnika i uzgajivača stoke i bilja, kao i poštenih političara koji će svojim promišljenim odlukama promicati brigu o samoodrživosti i suverenitetu.

Konačni cilj kršćanskog ekološkog odgoja jest utvrđivati svijest vjeroučenika da je vjernička dužnost odgovorno se odnositi prema zemlji koju im je Bog dao za njihovu domovinu.

Tema Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje i vjeroučiteljice u srednjim školama koja se 25. kolovoza održava u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu na zagrebačkom Kaptolu u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja RH je „Doticaji s ranjivošću u vjeroučiteljskom pozivu“.

Đurica Pardon (1966.), doktorirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom iz područja biblijske teologije „Teologija zemlje u metaforici proroka Hošee”. Autor je knjige „Zemlja: dar, kušnja i zadaća. Teologija zemlje u knjizi Postanka 1-11.“ Sudjeluje na znanstvenim skupovima bibličara i drugim znanstvenim i pastoralnim kolokvijima.

U svom dugogodišnjem znanstvenom i praktičnom radu bavi se proučavanjem biblijske teologije zemlje i drugim temama povezanim s ekologijom, političkom teologijom, ekonomskom teologijom, teologijom zemljoradnje, održive poljoprivrede i uzgoja stoke, a proučava i teološke teme vezane uz problematiku domoljublja, Domovinskog rata, prognaništva, iseljavanja i migracija stanovništva. Iskustvo vjeroučiteljske službe stekao je radom u srednjoj Medicinskoj školi u Osijeku i u osnovnim školama Draž – Batina i Josipovcu Punitovačkom.

Suradnik je na Psihološko-duhovnim seminarima „Muškarac između zemlje i neba“ BiOS-a Đakovačko-osječke nadbiskupije. Objavljuje članke u časopisima „Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije”, „Diacovensia“, „Bogoslovska smotra“ i piše homilije u časopisu „Služba riječi“. Vršitelj je dužnosti voditelja „Hrvatskog katoličkog biblijskog djela“, ustanove Hrvatske biskupske konferencije za promicanje biblijskog pastorala i član Biblijskog instituta Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Urednik je časopisa za biblijski pastoral „Biblija danas“ i član Hrvatskog tloznanstvenog društva, te član savjetodavnog odbora Hrvatske udruge OPG-a “Život”. Župnik je Župe sv. Ladislava, kralja u Punitovcima.