Udruga „Veronikin rubac“ na duhovnoj obnovi s Gospom od Utočišta
Veronikin rubac nakon mise u Svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu
Katolička udruga za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac“, uz vodstvo predsjednice i trećoredice Marije Šešo, održala je 10. listopada godišnju duhovnu obnovu za volontere u Župi Pohođenja Blažene Djevice Marije u Aljmašu.
Euharistiju u župnoj crkvi u Svetištu Gospe od Utočišta predslavio je i propovijedao duhovnik osječke Udruge fra Zoltán Dukai, gvardijan Franjevačkog samostana Svetoga Križa u Tvrđi.
„Gospino svetište ovdje u Aljmašu dočekuje mnoge hodočasnike, a na poseban način pozdravlja „Veronikin rubac“, vas koji zauzeto služite osluškujući poziv ‚Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (Mt 25,45) i od srca zahvaljujem na svemu što činite brinući za materijalne i duhovne potrebe korisnika. Gospa od Utočišta, zagovornica naša, zasigurno će prenijeti svome Sinu potrebe i ufanje s kojima hodočastite, a Gospin zagovor neka vam pomogne snagom u daljnjem činjenju dobra“, kazao je u dobrodošlici aljmaški župnik i upravitelj Svetišta preč. Ante Markić.
U propovijedi Dukai je potaknuo zajedničko promišljanje o majčinskom poslanju u svakodnevnom životu kroz koje se ostvaruju dobročinstva ljubavi po uzoru na „školu Marijinog pamćenja“ jer, kazao je, „Majka Marija je čuvarica pamćenja“, a to je očitovano u retku Lukina evanđelja (Lk 2,19): „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.“
Propovjednik je ukazao kako Božja zapovijed započinje sa: ‚Sjeti se‘ na dobro koje Bog čini, a ne sa zapovijedi mržnje: ‚Ne smiješ zaboraviti!‘ koja se odnosi na podneseno zlo, nepravdu, te je razložio kako je naše pamćenje selektivno (utemeljeno na snažnim emocijama dobra i zla) u odnosu na razlikovno cjelovito Marijino pamćenje koje je „pamćenje ljubavi“ kroz oprost i dobrotu (o čemu je teološki razmatrao Ante Vučković).
„Ima ih koji prožive cijeli životni vijek u gorčini jer se stalno vraćaju na ono što im je netko učinio u gorčini. Marijina sjećanja nisu zlopamćenja. Sebi trebamo dati odgovor sjećajući se Božjih dobročinstava, a to posebno osobe koje skrbe o drugome ili trpe sa svojim starim, nemoćnim roditeljem“, zaključio je.
Hodočašću i slavlju pridružila su se subraća iz osječkoga samostana časni brat fra Miroslav Petrac, koji je otpjevao psalam, te časni brat Drago Rašković. Uz orguljsku pratnju Ivke Kaurinović na misi su liturgijsko pjevanje predvodili pjevači iz nekoliko osječkih župa, ujedno zauzeti članovi „Veronikinog rupca“, a čitajući i pjevajući sudjelovali su Jure Kos i Mateo Peroli.
Nakon mise i gromoglasno otpjevane pjesme „Kraljice svete krunice“, hodočasnici su se zadržali u osobnoj molitvi pred kipom Aljmaške Gospe te su se uputili na brdo Kalvariju gdje su održali pobožnost „Križnog puta s razmišljanjima Majke Terezije“ koju je predmolila Marija Šešo.
Sv. Majka Terezija je nebeska zaštitnica „Veronikinog rupca“ pa su hodočasnici naposljetku uz kip Kristova Uskrsnuća uzdignut na vidikovac (15. postaju) molitvom zahvalili Bogu za „sveticu dobročinstava“, prebirući osobna sjećanja u svome srcu na Majku Tereziju koja je rođena prije 110. godina.
Hodočasnički je susret nastavljen druženjem na otvorenom prostoru uz pridržavanje epidemioloških mjera te zahvaljujući sunčanom vremenu pokretniji pojedinci su duhovno utočište našli u prirodi u meditacijskoj šetnji uz Dunav i u oazi mira u aljmaškom svetištu.
