U koncelebraciji su bili: splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić, hvarski biskup mons. Ranko Vidović, veliki vicekancelar Fakulteta i provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja dr. fra Marko Mrše, dekan Fakulteta red. prof. dr. Mladen Parlov, prodekani, nastavnici i odgojitelji.

Nadbiskup Kutleša je na početku misnoga slavlja pozdravio prisutne biskupe, upravu Fakulteta, sve profesore, djelatnike i studente. Osvrnuo se na sveca čiji spomendan danas slavimo, sv. Vinka Paulskoga, koji je posvetio veliku brigu obnovi klera. Stoga je nazočne pozvao na molitvu sv. Vinku za zagovor osobito za bogoslove i svećenike da postanu onakvi kave ih Bog želi jer je upravo svrha KBF-a i bogoslovije da iz njih izlaze dobri, sveti i pobožni svećenici.

Propovijed je održao mons. Ranko Vidović, a u njoj je govorio o važnosti vidjeti sebe u pravome svjetlu i onda djelovati u skladu s naukom Isusa Krista. Za to je potrebno osvrnuti se na proteklo vrijeme, vidjeti sebe u pravoj istini a mjera prepoznavanja su plodovi jer Isus kaže: „Po njihovim plodovima ćete ih prepoznati“. Naglasio je da je jedino zrcalo u kojemu se možemo istinski vidjeti zrcalo koje nam nudi Sin Božji, Isus Krist jer smo na njegovu sliku stvoreni. „Prepoznati sebe mogu jedino ako svoj lik preklopim s Njegovim likom. Tu ću se vidjeti u istini“, kazao je biskup Vidović upozorivši na opasnosti uspoređivanja jednih s drugima u kojem svatko u svojoj oholosti sebe vidi boljim od drugoga. „U takvom stanju se više ne prepoznajemo kao braća i sestre, kao dar od Boga, nismo više mogućnost jedni drugima. Promatramo se kao konkurencija. Postajemo jedni drugima kamen spoticanja. Kad čovjek barem nakratko s iskrenom željom stane pred lice Isusa Krista pred zrcalo njegove Riječi brzo će vidjeti tko je“, kazao je mons. Vidović te nastavio: „Primijetit će, slikovno rečeno, da je pun duhovnih zaperaka, suhih grana, vodopija koje imaju moć, ako ih se na vrijeme ne odsječe, maslinu pretvoriti u divljaku. A što su maslina i maslinik ako ne rađaju plodovima? To je divljaka, šikarje i od toga nema baš nikakve koristi. Stoga je potrebno osvrnuti se na proteklo vrijeme i vidjeti svoju divljaku i besplodnost da bismo mogli napraviti iskorak iz te tame.“

U nastavku propovijedi govorio je o Isusu Kristu, svjetlu od svjetla, Svjetlu na prosvjetljenje naroda. Svjetlo koje nas ne osvjetljuje nego prosvjetljuje jer ono što nas osvjetljuje je kratkotrajno a ako smo Svjetlom prosvjetljeni postajemo živa svjetiljka koja jasno luči dobro i zlo te izabire dobro. Podsjetio je na riječi iz Ivanova Proslova: „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A svima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja.“ Biskup je kazao da je jednadžba jednostavna: Ako sam otvoren primit ću, ako sam zatvoren ostajem bez ploda. Ako primam imam i što dati, ako više imam više ću i dati, što sam plodniji više i spontanije dajem. Na kraju svoje propovijedi pozvao je sve da dopuste Kristu da raste u njima, da njeguju taj rast do punine uzrasta, do onoga što Pavao reče: „Ne živim više ja, nego u meni živi Krist.“ Misno je slavlje završilo drevnim himnom Duhu Svetomu „O dođi Stvorče“, a potom je program nastavljen u velikoj sjemenišnoj dvorani.

Pozdravnu riječ nazočnima uputio je prodekan za znanost prof. dr. Josip Dukić, a potom i dekan Fakulteta red. prof. dr. Mladen Parlov. Posebno se osvrnuo na studente koji su upisali prvu godinu studija naglasivši da cilj studija teologije nije samo stjecanje znanja nego još više rast u čovještvu i kršćanskom identitetu. „Jedno i drugo kao svoj nezamjenjivi temelj ima osobu Isusa Krista. Njega trebate tražiti i otkrivati; Njega upoznavati i ljubiti; Njemu se sve više suobličiti. U toj svetoj zadaći želi vam pomoći naš Fakultet, svi nastavnici i nenastavno osoblje.“ Podsjetio je na današnji spomendan sv. Vinka Paulskog koji je Crkvu i društvo zadužio osnivanjem karitativnih zajednica koje su pomagale najugroženijima. „Neka nam Gospodin po njegovu zagovoru te po zagovoru našega nebeskog zaštitnika sv. Jeronima udijeli ljubav prema riječi Božjoj, tj. teologiji, a još više srce otvoreno za potrebne“, poručio je dekan Parlov.

Nakon što je pozdravio nazočne, veliki kancelar Fakulteta dr. Dražen Kutleša održao je prigodni govor koji je naslovio „Odložite laž i govorite istinu“. Osobiti zadatak ove akademske zajednice je traženje istine i trud oko nje. Prvenstveno se to odnosi na osobu Isusa Krista, koji je „put, istina i život“. „Stoga ste pozvani ne samo dati odgovor na pitanje što je istina nego i tko je istina“, kazao je nadbiskup Kutleša podcrtavši im riječi sv. Pavla iz poslanice Efežanima: „Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek’ ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajite mjesta đavlu” (Ef 4,25).

„Kad čovjek postane kršćanin, pozvan je odložiti stari život, odreći se laži i početi živjeti u istini. U mrežu laži a time i u neautentičnost života može se upasti na razne načine“, kazao je veliki kancelar te progovorio: o lažnom govoru koji je ponekad hotimičan a katkada gotovo nesvjestan (obreptio), o laži prešućivanja (subreptio) i o razlozima za govorenje istine prema sv. Pavlu. „Vjernik može pasti u laž postupno i nesvjesno kao što može pasti u bilo koji drugi grijeh, ali ako je njegov život uobičajeni tok laži koje proizlaze iz njegova srca, ne može biti pravi Kristov sljedbenik jer se protivi njegovu Duhu. Osoba koja neprestano laže pa i u malim stvarima i laž prihvaća kao svoj modus vivendi, pokazuje se kao nedostojan sljedbenik Istine (Iv 8,44). Crkva nas uči da Sotona laže o Bogu, Kristu, ljudima, životu, smrti, nebu, paklu, Pismu, dobru, zlu i svemu ostalom. Riječ za ‘sotonu’ u grčkom je ‘διάβολος’; ali ‘diabolos’ također u govornom grčkom znači klevetnik, lažni tužitelj, ogovaratelj“, naglasio je dr. Kutleša te dodao da je još od čovjekova prvog grijeha laganje uobičajena karakteristika čovjeka i čovječanstva. Naše društvo danas toliko ovisi o laganju da bi se cijeli način funkcioniranja svijeta na koji smo navikli urušio kada bi se počelo govoriti samo istinu.

U nastavku je naglasio da je laž prešućivanja možda najčešća laž. „Često smo se nalazili u okolnostima koje su neki lijepo definirali kao ‘prijetnja prešućenih stvari’. Nalazili smo se toliko puta u nekim raspravama i na sastancima gdje smo svojom šutnjom odobravali radnje za koje smo znali da su pogrešne i da treba reagirati. Osjetili smo da se u nama nešto buni ali nismo bili hrabri reagirati možda radi osobnih, malih interesa. Prešutjeli smo da nama bude bolje ne vodeći računa o posljedicama. Koliko smo puta propustili upozoriti ili ukoriti nekoga kad smo dobro znali da to moramo učiniti? Naša šutanja i nečinjenje je tada prouzročilo mnogo štete drugima. Posljedice propusta trpe mnoge osobe i institucije. Da bi se reagiralo i usprotivilo većini potrebno je imati duha istine, hrabrosti i biti čovjek koji autentično i neuvjetovano živi svoj poziv“, upozorio je mons. Kutleša.

Kršćanin nikada ne bi trebao sudjelovati u laganju i ne bi se trebao okarakterizirati kao iznositelj neistina, jer je neistina nespojiva s Istinom, s Isusom Kristom, koji je „put, istina i život“ (Iv 14,6). Duh Sveti je „Duh istine“ i Božja Riječ je istina. „Vjernik izlazi iz područja laži u područje istine i svaki oblik laganja stoga je potpuno nedosljedan s njegovim novim ‘ja’ u Kristu Isusu“, kazao je veliki kancelar.

Osvrnuo se na rad ljudskog organizma kako bi protumačio ulogu svakoga uda u Kristovu tijelu, Crkvi. Ljudsko tijelo ne može ispravno i sigurno funkcionirati ako njegovi udovi međusobno ne komuniciraju ispravno. Naši osjećaji i živci prenose istinite poruke našem mozgu, ako bi počeli prenositi pogrešne i neistinite poruke mozgu, došlo bi do velikih posljedica. Tijelo može djelovati ispravno i zdravo samo kada svaki njegov ud vrši svoj posao i komunicira istinito s mozgom, naglasio je mons. Kutleša te nastavio: „Crkva, a tako i ova akademska zajednica koja djeluje u njezino ime, ne može ispravno funkcionirati ako vi, kao njezini članovi, zamagljujete istinu jedni drugima ili ne uspijevate raditi zajedno iskreno i s ljubavlju. Prvi ste pozvani tražiti istinu u svim njezinim oblicima svjesni da svaki takav trud vodi do Istine pisane velikim slovom. Ne možemo učinkovito surađivati jedni s drugima ako nismo prijatelji istine (Ef 4,15).“

Na kraju svoga govora podsjetio je na Pavlov apel da ne žalostimo Duha Svetoga, koji je životni vodič. Svoje smo roditelje vrijeđali kad smo kao djeca radili protivno njihovim savjetima, slično se događa kada djelujemo protiv vodstva Duha Svetoga, „žalostimo ga i vrijeđa se Božje srce, srce Oca, koji, preko Duha, šalje svoju riječ. Neka vas Duh Sveti vodi u Istini da i preko svoga truda oko znanstvene istine dosegnete njezinu puninu u osobi Isusa Krista.“

„Lectio brevis“ o temi “Čovjekovo mjesto u svemiru” održao je mr. sc. Franjo Frankopan Velić, asistent na katedri filozofije. Otkrića na području astronomije od Kopernika do 20. stoljeća stvorila su dojam da je čovjek sasvim marginalan u svemiru, takoreći izgubljen u prostranstvima koji se doimaju skoro beskonačnim u odnosu na ljudske dimenzije. Međutim, u zadnjih pedesetak godina znanstvena su istraživanja pokazala da postoji duboka poveznica života i temeljne strukture svemira. Znanstvenici to nazivaju fino usklađivanje svemira (fine-tuning). Naime, ako bi temeljni parametri svemira (koji ovise samo o prirodnim konstantama) bili samo ponešto drugačiji, ne bi bio moguć život, pa ni bilo koje druge kompleksne strukture. Filozofijsko promišljanje o tim kozmološkim datostima dovodi do formulacije tzv. Antropskog načela koje otvara nov pogled na čovjekovo mjesto u svemiru, kazao je mr. Velić zaključivši da čovjek nipošto nije marginalan, nego zauzima dobro definirano mjesto u kozmičkom redu. Time se pruža prilika za plodonosan dijalog znanosti, filozofije i vjere.

Prodekan za nastavu doc. dr. Ante Akrap iznio je potom sve važne obavijesti o predavanjima i tijeku rada u novoj akademskoj godini. Redovita nastava prema rasporedu počinje u utorak 28. rujna.