Svečano misno slavlje i procesiju predvodio je katedralni župnik don Vinko Sanader uz koncelebraciju starješine Svetišta fr. Petra Galića, OP, fra Matije Matoševića, don Ante Čulića, don Dražena Balića, don Hrvoja Draguna i  fr. Ante Kazotia. Pjevao je crkveni zbor kojim ravna Katarina Čičić.

U propovijedi don Vinko je, između ostaloga, podsjetio: „Biskup Kažotić rođen je u Trogiru 1260., a umro je u Luceri, u Italiji, 1323. U Splitu je ušao u Red sv. Dominika, a studij filozofije i teologije završio je u Parizu. Bio je najugledniji Hrvat svoga vremena, vrstan propovjednik i znanstvenik. Povijest ga pamti i kao zaštitnika obespravljenih, progonjenih, siromašnih i onih koji na bilo koji način trpe. Papa Benedikt XI. povjerio mu je 1303. upravu Zagrebačke biskupije, a kasnije ga premješta za biskupa u južno-talijanski grad sv. Marije, u Luceru. Biskup Kažotić prvi je proglašeni hrvatski blaženik, papa Klement XI. beatificirao ga je godine 1702.“

Osvrćući se na živote suvremenih kršćana, don Vinko je kazao: „Tko god živi po Božjim zakonima, sluša i poštuje Boga – taj je Isusov brat i sestra. Dragi vjernici, po krštenju smo postali članovi velike Božje obitelji – ali, jesmo li to još i danas i u kojoj mjeri? Jesmo li još uvijek Božji rod ili – ne daj Bože – izrod? Želimo li biti s Isusom samo kad nam treba? A zar uopće postoji dan i vrijeme kad nam Isus ne treba?! Biskup Kažotić držao se Božje riječi i evanđelja; upozoravao je, opominjao, odvraćao od krivoga nauka i praznovjerja, odvraćao ljude od zloga puta. Nošen istinom evanđelja bio je pastir po uzoru na Krista, bio je posve Isusov. Braćo prijatelji i štovatelji blaženoga biskupa Kažotića, budimo i mi i ostanimo Isusovi, budimo i ostanimo njegov rod i ponos. Neka nas u tim nastojanjima podrži svojim zagovorom naš blaženik“.

Prije blagoslova nazočnima se obratio domaćin fr. Petar Galić, zahvalivši don Vinku Sanaderu na poučnim riječima, kao i braći svećenicima koji su svojim suslavljem uveličali taj blagdan. Zahvalio je svima koji su doprinijeli da se ovaj blagdan dostojanstveno proslavi – posebno ‘Karmelićanima’ koji su podmetnuli svoja leđa pod kip blaženika, crkvenom zboru, onima koji su nabavili i aranžirali cvijeće.

Po završetku svečanoga misnog slavlja nastavljeno je klanjanje pred blaženikovim relikvijama.