U prigodnoj homiliji mons. Barišić istaknuo je neke činjenice iz života bl. Marije Petković. „Naša blaženica rođena je u Blatu na otoku Korčuli 1892. godine. Živjela je u obitelji s desetero djece te je imala imućnoga oca koji je bio pobožan i pošten čovjek. Brinuo se za bolesne, siromašne i djecu bez roditelja. Marija je duhovno rasla uz njega te je već kao djevojka vodila vjernička društva, pripremajući djecu za sakramente. Kada su joj jednom prilikom na vrata pokucale dvije gladne djevojčice koje su ostale bez roditelja, u njoj je rođena želja da po uzoru na Raspetoga cijeli svoj život pomaže ugroženima, siromašnima i zapuštenima,“ podsjetio je nadbiskup.

„Na poticaj dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića preuzima, zajedno sa svojim prijateljicama, Zavod u Blatu kojeg su napustile Službenice Milosrđa. Tamo vodi brigu o pučkoj kuhinji, brinući se za ljude i njihove potrebe. Na blagdan sv. Franje 1920. godine, utemeljuje Družbu Kćeri Milosrđa. Sestre su vodile sirotišta na prostoru bivše Jugoslavije, a 1936. godine sedam sestara odlazi u Južnu Ameriku, gdje i danas misijski djeluje oko 250 sestara. Marija odlazi u Južnu Ameriku 1940. godine kako bi posjetila svoje sestre, ali se zbog ratnih prilika u Europi zadržava duže od planiranog. 1956. godine odlazi u Rim, a 1959. godine se kratko vraća u Hrvatsku. Umire u Rimu 9. srpnja 1966. godine, a sveti Ivan Pavao II. proglašava je blaženom 2003. godine u Dubrovniku“, kazao je mons. Barišić.

Osvrćući se na evanđeoski tekst (Mk 10,17-27), rekao je „da Marko kaže kako je ‚netko‘ dotrčao pred Isusa, dok nam Matej otkriva da se radi o bogatom mladiću“, dodavši „kako se taj bogati mladić, za razliku od Marije Petković, nije želio odreći bogatstva te zbog toga nije sposoban ići za Isusom“.

„Svjesni smo da nas bogatstvo ne usrećuje. Uvijek tražimo nešto ‚više‘, a to ‚više‘ nam može ponuditi samo Isus Krist. Nažalost, bez obzira na ponudu njegove ljubavi i milosrđa, mi puno puta ostajemo vezani za svoja ‚bogatstva‘ – ovisnosti i zarobljenosti ljudskim sigurnostima. Zbog toga se ne uspijevamo približiti Kristovim idealima, postajući trajno nezadovoljni“, nastavio je.

Pojasnio je „da od Marije Propetoga Isusa Petković možemo naučiti koja je prava svrha materijalnog bogatstva“, rekavši kako je pravi smisao materijalnog bogatstva „u dijeljenju, a ne u sebičnom posjedovanju. Materijalne stvari, ukoliko ih se dijeli s bližnjima, postaju sakrament zajedništva.“

„Volio bih da po uzoru na blaženu Mariju Petković vežemo svoj život uz Isusa Krista, izbjegavajući tako opasnost anonimnosti bogatog mladića iz Evanđelja, jer je On onaj koji nam daruje ime i ostvarenje života“, zaključio je.

Na kraju mise župnik don Ivan Alojzije Terze zahvalio je Nadbiskupu na dolasku i poticajnim riječima. Zatim su djeca iz vrtića „Marija Petković“ izvela prigodni igrokaz o životu svoje zaštitnice.

Koncelebrirali su don Nikola Šakić te salezijanci kmanski župnik don Ivan Alojzije Terze, don Mirko Barbarić i don Nikola Zubović. Pjevao je župni zbor.

Družba Kćeri Milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje započela je, u Blatu na Korčuli na blagdan sv. Franje 4. listopada 2019. godine, proslavu 100. obljetnice Družbe. Proslava će završiti nakon godinu dana, 4. listopada 2020. godine u Rimu.

Sestre su u Split došle 1934. godine i nastanile se u župi sv. Petra, apostola, gdje su vodile sirotište. Kada je 1944. godine srušena župna crkva sv. Petra, sestre su se privremeno smjestile u jedan stančić u Sukoišanskoj ulici. Odatle su prešle u stan u Tršćanskoj ulici, gdje su boravile do 1972. godine, kada su na kupljenom terenu na Kmanu podigle kuću i u njoj se nastanile. Samostan na Kmanu u Splitu sagrađen je 1972. godine. Sestre vode spomenuti „Dječji vrtić Marija Petković“ te pomažu u župnom pastoralu. U samostanu trenutno živi pet sestara.