Na početku klanjanja biskup Uzinić zahvalio je Bogu što je u Dubrovačkoj biskupiji izabrao trojicu mladih ljudi i što ih je pozvao da po sakramentu svetog reda nastave kroz đakonsku službu slijediti djelo Božjih ruku. Zahvalio je Bogu što je Isus pokazao svojim primjerom da se ljubav živi na pravi način samo služenjem. Potaknuo je vjernike da se mole Duhu Svetomu da Bog prati ove mlade ljude u različitim situacijama i osnaži ih kako bi mogli ići naprijed strmim stazama, teškim putevima, a ako je potrebno i putovima križa i umiranja na križu. Oni su tu pred okupljenom zajednicom i žele živjeti predani do kraja onom pozivu koji im je Bog uputio, rekao je biskup Uzinić.

Robert Karačić u svojoj molitvi zahvalio je Isusu što je došao među ljude i postao čovjekom. Zahvalio je Bogu na obitelji, na braći u bogosloviji i na svim ljudima koje je Bog poslao na njegov životni put pa makar i na kratko. Moleći za oproštenje za sve svoje ljudske pogreške i oproštenje od onih koje je povrijedio zahvalio je Gospodinu što je bio uvijek tu uz njega. Zahvalio je na pozivu koji je dobio od Boga i što će mu Gospodin pokazati put koji će slijediti. Prisjetio se i kako je dugo vremena prošlo od kada se u njemu javila djetinja želja za svećeništvom te zamolio za snagu kako bi s Bogom koračao i da bude dobar čovjek svima onima koje Bog stavi na njegov put.

Josip Mudri je u svom razmatranju pred Presvetim govorio i o tome može li čovjek na svom životnom putu biti bez pastira. Ljudi u suvremenom svijetu misle da im uime slobode nisu potrebni pastiri da ih vode. Naglasio je kako su pastiri ipak potrebni kao i redovnici i redovnice. Zamolio je Gospodina da potakne mlade ljude da budu njegovi pastiri i da naše crkve ne ostanu bez pastira. Posvjedočio je kako je otkrio Gospodina u dubinama svoje duše odakle ga je Gospodin dozivao. Od kada je krenuo za Gospodinom ništa mu nije nedostajalo. U njemu je našao sve jer mu se Gospodin nesebično dao. Gospodin je dobri pastir jer poznaje ovce svoje, a ovce poznaju Njega. Gospodin je svjetlost svijeta.

Tonči Ante Prizmić zahvalio je Gospodinu što ga smatra vrijednim uzeti u službu unatoč svim njegovim manama. Zahvalio je na obitelji, svećenicima i redovnicama kao i svim ljudima koje mu je Gospodin stavio na put. Došao je trenutak za kojim čezne od kada je u srcu osjetio poziv, kazao je u molitvi. Mnogi su prije njega rekli: Evo me. Izrazio je strah zbog svojih slabosti i zamolio Gospodina da se proslavi po njegovim slabostima. Zamolio je, uz ostalo, i za otvoreno srce za sve ono što bude morao prihvatiti. „Kamo god pođem Ti, gdje god stanem Ti, samo Ti i opet Ti i uvijek Ti, Gospodine“, zaključio je.

Euharistijsko klanjanje pratio je zbor mladih.

Na misnom slavlju prije euharistijskog klanjanja kandidati za primanje svetog reda đakonata položili su Ispovijest vjere i Izjavu o svojevoljnom preuzimanju obveze celibata koja je sastavni dio đakonskog ređenja.