Klapa Samoana iz Novog Zelanda sudjelovala na misi u prigodi Dana državnosti

Nakon mise izveli su svoj program hrvatskih klapskih pjesama prožet svjedočenjem njihove katoličke vjere. Oni su veliki zaljubljenici u hrvatsku kulturu i posebice u hrvatske pjesme koje izvode posljednjih deset godina po cijelom svijetu, napose u hrvatskim zajednicama i katoličkim misijama u raznim zemljama. Već su nekoliko puta posjetili Hrvatsku i održali koncerte u mnogim mjestima, a ovih dana ponovno su došli kada uz predviđene koncerte u dogovoru s Croatia Recordsom snimaju svoj prvi album hrvatskih klapskih pjesama.

Osim njihova izvrsnog pjevanja hrvatskih pjesama, još više se nazočne dojmilo svjedočanstvo njihove iskrene i duboke katoličke vjere koju su naslijedili u svojoj samoanskoj obitelji u kojoj, osim njih, ima još šestero braće i sestara. Samoa, mala otočka zemlja sa svega 200.000 stanovnika, a od 1962. i nezavisna država, nalazi se u Tihom oceanu između Novog Zelanda i Havaja. Potpuno je kršćanska zemlja, ali podijeljena na protestante i katolike. Katolička vjera došla je na Samou 1845. Misionari su duboko usadili kršćansku vjeru u njihov narod koja je tako prožela cijelu njihovu kulturu što se posebno opaža u sudjelovanju na nedjeljnim misama i po prakticiranju molitve ne samo u obiteljima nego i na javnim mjestima i u ustanovama. Npr. sjednice Parlamenta počinju i završavaju molitvom, sportske utakmice isto tako, kao i sve ostale javne manifestacije. „Biti Samoanac jest biti čovjek molitve“, rekli su tijekom svoga svjedočenja, a to su oni i pokazali za vrijeme boravka ovih dana u Zagrebu. Na kraju programa u Palmi izveli su i himnu bl. Ivanu Merzu, čiji su štovatelji, a završili su pjesmom Bože čuvaj Hrvatsku kojom su okrunili proslavu Dana državnosti u Palmi. Zamoljeni da kažu još nešto za kraj kao svoju poruku, Christian je rekao: „Čuo sam od jednoga Hrvata na mojim putovanjima kako svaki čovjek ima tri majke: majku koja ga je rodila, majku domovinu i nebesku Majku Mariju. Prve dvije svakako poštujemo, ali treću koju puta zanemarimo, a ona je najvažnija!“ I na završetku pred cijelom publikom zamolili su svećenika da ih blagoslovi. Publika je ustala, oni su pred svećenikom kleknuli i primili blagoslov.