Kako navodi dr. Berljak, bula pape Nikole V. Gloriosus Deus in sanctis suis (Bog slavan u svecima svojim) izdana je u Rimu 10. studenoga 1447. godine za crkvu rodnoga mjesta svetoga Jeronima u Štrigovi (Stridonium), u Međimurju, ali njezin original nije dostupan javnosti. Otkrićem uredskog, radnog primjerka bule, pohranjenog u Vatikanskom tajnom arhivu, omogućeno je čitanje sadržaja kojeg je pisar pape Nikole V. prepisao u Svečani primjerak bule.

Prof. Berljak u knjizi na 128 stranica istražuje i objašnjava sve okolnosti oko nastanka spomenute Bule, saznaje tko je bio molitelj za njezino izdavanje, kao i o povodu njezina izdavanja, analizira sadržaj, stilski oblik i značenje Bule, posebno se osvrćući na rodno mjesto i očinski dom te crkvu Sv. Jeronima prema papi Nikoli V. U prvom dijelu knjige objavljen je preslik rukopisnog Uredskog, radnog primjerka bule pape Nikole V. i njezin tiskani prijepis, kojeg je načinio vrsni svećenik arhivist Andrija Lukinović 2004. godine, zatim tiskane prijepise Svečanog primjerka bule koje su načinili Mihael Bombardi 1718. godine i Josip Bedeković 1752. godine, i hrvatski prijevod Bedekovićevog prijepisa bule koji je načinio Marko Rašić 2017. godine.

Objavom tih preslika iznimno vrijednog i zanimljivog, a gotovo nepoznatog, rukopisnog latinskog izvornika bule pape Nikole V. uvelike je proširena mogućnost izravnije komunikacije s rodnim mjestom velikoga crkvenoga učitelja svetoga Jeronima tj. sa Štrigovom u Međimurju u nekadašnjoj Zagrebačkoj nad/biskupiji, a danas u Varaždinskoj biskupiji. Kako prof. Berljak piše u zaključku knjige, „nakana nam je da se do sada skriveni, malo poznati i još manje vrednovani, veoma važan povijesni izvor, tj. spomenuta Papina Bula – koliko je nama poznato jedina isprava takve vrste u Međimurju pa i šire – otkrije ljubiteljima znanosti, povijesne istine te pripomogne proučavanju i štovanju spomenutog Sveca i mjesta njegova rođenja“.

Bula je dragocjeni povijesni izvor koji jasno pokazuje veliku ljubav Rimskoga prvosvećenika prema sv. Jeronimu, jer on je, kako piše u Buli, „uzvišeniji od ostalih“ svetaca, budući je „proslavio svetu majku Crkvu“, pa je stoga poput „goruće svjetiljke postavljen na svijećnjak u domu Gospodnjem“, navodi dr. Berljak, pojašnjavajući da papa Nikola V. s poštovanjem govori i o gradu Štrigovi i o banu kraljevine Slavonije grofu Fridriku Celjskom, ujedno vladaru Celja, Ortenbera i Zagorja, koji je – razmišljajući o vlastitom spasenju i želeći nagomilati veliko blago u nebeskim stvarima dao projektirati i sagraditi te svečano i bogato opremiti – crkvu posvećenu sv. Jeronimu, i to na mjestu gdje je bila Jeronima roditeljska kuća u kojoj je on bio othranjen i odgojen („… ecclesiam sine cura sancti Hieronymi de Strigone, Zagrabiensis diocesis, que olim domus paterna ipsius sancti et in qua nutritus et educatus extitit, …“).

Papa u Buli ističe da je ona upućena svim Kristovim vjernicima, a da je povod Buli novosagrađena crkva na mjestu gdje je bio roditeljski dom sv. Jeronima te da želi da se spomenuta crkva još više posjećuje i da se poveća pobožnost vjernika prema Svecu. Da bi se postigao spomenuti cilj papa Nikola V. Bulom podjeljuje posebne milosti i određene oproste župljanima i hodočasnicima koji se pokaju i ispovjede te iz pobožnosti posjete na blagdan sv. Jeronima crkvu njemu posvećenu u Štrigovi, te daruju materijalna sredstva za njezino održavanje. To govori da je, do tada već poznata hodočasnička crkva podignuta u čast sv. Jeronimu u Štrigovi na neki način, podijeljenim posebnim Papinim oprostima, postaje mjesto posebnih milosti – svetište sv. Jeronima.

Za autor knjige dr. Berljaka, značajno je da papa Nikola V. u Buli govori o ubikaciji rodnoga mjesta sv. Jeronima te ističe da je Štrigova bila „očinski dom samoga sveca u kojoj je bio othranjen i odgojen“. Prema toj činjenici, Štrigova je jedino mjesto na svijetu koje ima potvrdu jednoga pape da se upravo u tom mjestu rodio sv. Jeronim. U Štrigovi, u Jeronimovu zavičaju, ne samo župljani nego i vjernici iz drugih krajeva posebno štuju i to od davnina „svoga vjeroispovjednika“ Jeronima.

Dr. Berljak također upućuje na samog sv. Jeronima koji je 392. godine, u djelu „De viris illustribus sive cathalogus de scriptoribus ecclesiasticis“, napisao o sebi da je rođen od oca Euzebija u gradu Stridonu, koji su razorili Goti, gdje graniče Dalmacija i Panonija (Hieronymus patre Eusebio natus oppido Stridonis, quod a Gothis eversum, Dalamtiae quondam et Pannoniae confinium fuit.). Na tom tragu autor donosi i tekst komentara iz poznatog djela „Patrologia latina“ Paula Jacquesa Mignea da se mjesto rođenja sv. Jeronima nalazilo u „donjoj Mađarskoj“, „između rijeka Mure i Drave“.

Analizirajući navedene izvore autor Berljak zaključuje da se ni za jedno mjesto ne može imati toliko dokaza o rođenju sv. Jeronima kao za Štrigovu, u Međimurju. Da je u tom mjestu rođen „doctor maximus“ sv. Jeronim, punim imenom „Sofronije Euzebije Jeronim“, ne samo da govori papa Nikola V., nego tu činjenicu navode brojni kartografski prikazi Ugarske, Hrvatske i Štajerske, stari rječnici hrvatskog jezika i literatura, a potvrđuje i živa, stoljetna, dugovječna narodna predaja, pjesme, legende, priče, pobožnost prema Svecu, kao i brojna hodočašća iz mnogih krajeva.

Autor uz pomoć bogate bibliografije, znanstvene metodologije i kartografskih priloga, ponekad i polemičkim načinom, pojašnjava pojedine podatke o djelu sv. Jeronima, a knjiga je uz preslike dokumenata i naslovnica važnih knjiga, obogaćena brojnim fotografijama mjesta povezanih sa štovanjem sv. Jeronima u Hrvatskoj i inozemstvu.

Naslovnicu knjige resi reprodukcija freske slikara Pietra Gagliardija s prikazom pape Nikole V. koji u ruci drži bulu, naslikanu u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu oko 1850. godine.

O autoru

Matija Berljak rođen je 23. veljače 1945. godine u Cirkovljanu. Osmogodišnju školu završio je u rodnome mjestu i u Prelogu, a gimnaziju u Zagrebu; diplomirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za svećenika Zagrebačke nadbiskupije je zaređen u lipnju 1970. godine. Na Pravnom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregorijana u Rimu doktorirao je kanonsko pravo, a moralnu teologiju na rimskom Alfonzijanumu.

Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predavao je kanonsko pravo na dodiplomskom i postdiplomskom studiju. Bio je dugi niz godina pročelnik Katedre kanonskoga prava, a u nekoliko navrata obnašao je i službu prodekana; predavao je i na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu, a kao gost profesor predavao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i na Scuola di formazione teologica – Pisa (Italija). Ovih je dana, temeljem prijedloga Katoličkog bogoslovnog fakulteta izabran u počasno zvanje professor emeritus zagrebačkog Sveučilišta.

Radio je kao savjetnik i sudac na Ženidbenom sudu u Zagrebu, a bio je i sudski vikar ili oficijal Međubiskupijskog prizivnog sudu u Zagrebu. Bio je član Zbora prebendara Prvostolne crkve zagrebačke, a kao kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog bio je „magister“ i „lektor“, obavljao je službu Kalničkog i Turopoljskog arhiđakona, bio je član Konzistorija Zagrebačke nadbiskupije, član je Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, uz to obnaša i mnoge druge crkvene službe. Imenovan je protojerejem Križevačke eparhije, jedan je od utemeljitelja Muzeja Croata insulanus u Prelogu kojemu je darovao sva umjetnička djela hrvatskih i inozemnih umjetnika koja su izložena u stalnoj postavi Muzeja; uz to darovao je Knjižnici i čitaonici Grada Preloga mnogo vrijednih knjiga. U rodnome mjestu Cirkovljanu osmislio je i obogatio Trg svetog Lovre, darovavši jedanaest velikih umjetničkih djela. Član je Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“, Hrvatskog književnog društva Sv. Jeronim, Zrinske garde Čakovec i Matice hrvatske Zagreb.

Držao je predavanja na brojnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Sudjelovao je u mnogim povjerenstvima za izradu ugovora i drugih pravnih akata. Savjetnik je crkvenim i državnim fizičkim i pravnim osoba glede kanonskih propisa.

Dr. Berljak je pisac knjiga, priručnika, članaka, a znanstveno-istraživalački rad je usmjerio istraživanju pravne znanosti, hrvatsko kanonsko-pravnog nazivlja, prijevodu pravnih izvora, partikularnom zakonodavstvu, tumačenju i analiziranju pravnih odredbi, a i diplomaciji i politici Marka Antuna de Dominisa, Huge Grotiusa, Josipa Pazmana,… Članke objavljuje u raznim časopisima, publikacijama, zbornicima i katalozima.