Upravo iz tih knjiga, požutjelih ili uvezanih u crvenu kožu – od „Božanstvene komedije“ do povijesti talijanske književnosti, od eseja o pedagogiji do kompendija istočne teologije – prožetih osobnim bilješkama, moguće je dublje proniknuti u, ako ne i rekonstruirati, osobnost pape Albina Lucianija, odnosno pape Ivana Pavla I. čiji je pontifikat trajao samo 33 dana i kojega je papa Franjo prošle godine uzdigao na čast oltara.

Postoje li igdje tragovi njegove svetosti, onda se oni moraju tražiti upravo u ovoj bogatoj zbirci svezaka u rasponu od 1912. do 1978. godine. Ta zbirka, zahvaljujući ponajprije predanom radu Stefanie Falasce, potpredsjednice Vatikanske zaklade „Ivan Pavao I. – Albino Luciani“, nije prepuštena zaboravu povijesti već je postala dostupna javnosti.

Tako je onda i u petak 24. studenoga 2023. potpisan memorandum o suradnji između Zaklade i Papinskog sveučilišta Gregoriana, koje ima „duboku i dobro ukorijenjenu poveznicu s Lucianijem koji je bio student Sveučilišta“,  naglasio je rektor Sveučilišta o. Mark Lewis.

Kritičko izdanje djela „Illustrissimi“

Ovaj simpozij, koji se nastavlja na simpozija iz 2022. godine posvećen Lucianijevu učiteljstvu u svjetlu arhivskih radova, također je bio i prigoda da se predstavi i kritičko izdanje djela venecijanskoga pape „Illustrissimi“ (1976.). Kako je istaknuo kardinal Pietro Parolin, državni tajnik Svete Stolice i predsjednik Zaklade, to djelo „smatra se njegovom ljudskom, duhovnom i pastoralnom oporukom“ i danas je po prvi puta predstavljeno i njegovo kritičko izdanje.

Putovanje u papinu knjižnicu

Osim predstavljanja kritičkoga izdanja djela „Illustrissimi“, spomenuti simpozij bio je i prigoda da se upozna s bogatom baštinom knjižnice bl. Ivana Pavla I. koja otkriva i širinu pogleda Lucianijevih interesa. Tako su sudionici simpozija imali i prigodu pogledati i prigodni video pod naslovom „Ex Libris Albino Luciani: ponovno otkrivena knjižnica“, koji je režirala novinarka Teresa Tseng Kuang. „Fotogrami i snimke omogućili su nam da zaronimo u Lucianijevu ‘radnu radionicu’, ali i da otputujemo u ovu vrlo bogatu knjižnicu, papinu kulturnu i osobnu prtljagu koju je posvuda nosio sa sobom, pa i do Papinskog stana u Vatikanu“, istaknula je Falasca.

Knjige za potpuno razumijevanje Lucianija

Od knjiga koje je kao dječak čitao u župnoj knjižnici Canale d’Agordo, do knjiga koje je čitao kao biskup biskupije Vittorio Veneto, ali i kao patrijarh Venecije i kasnije kao papa, knjige su zapravo uvijek slijedile Albina Lucianija. One tako i danas, u ovoj prvoj katalogizaciji (a kako su najavili predavači na simpoziju, očekuje se udvostručenje), pokazuju teološku, duhovnu, crkvenu i pastoralnu dubinu, kao i zagledanost u aktualna pitanja, poput rata ili rasprave o rađanju. „Knjižnica blaženog Lucianija čuvar je i svjedok svetosti ovoga Pape. Ono što znamo pomaže nam da potpunije razumijemo ovog Papu“, rekao je profesor Ottavio Bucarelli, ravnatelj Odjela za kulturnu baštinu Crkve. Stoga i nije slučajnost da je, tijekom beatifikacije na Trgu svetog Petra 4. rujna 2022., za relikvijar s papinim moćima izabran vlastoručno napisani  spis o tri teološke kreposti.

Otvaranje javnosti

Svrha svega ovog djela nije „muzealizacija“ ove pisane baštine: „Rad na katalogizaciji je tehnički, ali usmjeren je na to kako bi se u budućnosti knjige mogle upotrebljavati“, naglasio je Diego Sartorelli, ravnatelj Povijesnog arhiva i Biskupijske knjižnice Benedikt XVI. „Cilj je ponovno otkriti vrlo aktualnu misao o ‘jednom od najneobičnijih papa 20. stoljeća’, kako ga je Falasca definirala.

„Namjeravamo ponovno obratiti pažnju na njegov glas, na ono što nam želi reći, ući s njim u razgovor. Želio bih istaknuti da je sudjelovanje na ovom simpoziju potaknuto zanimanjem za njegova učenja, koja itekako govore i u sadašnjosti, ali potaknuto je i željom da se dublje shvati njegovo učiteljstvo i da se nastavi s već započetim putovanjem“, naglasio je kardinal Parolin podsjećajući na „temeljni istraživalački rad“ u procesu za proglašenjem blaženim i svetim.

„Umijeće darivanja“

U tri godine od njezina osnutka, a željom pape Franje (2020. godine), Zaklada je poduzela „temeljne korake“, istaknuo je Državni tajnik, kako bi se mogli pripremiti temelji koji će omogućiti istraživanje, studije, dubinsku analizu i istodobno pridonijeti širenju poruke i primjera blaženog Albina Lucianija, maestra, koji je, poput drevnih crkvenih otaca, imao mudro ‘umijeće darivanja’, ali i jednostavnog govora, tako da svatko može razumjeti poruku spasenja“.

Kaleidoskopska zajednica karaktera

Primjer za to je izvorna zbirka izmišljenih pisama u djelu „Illustrissimi“ u kojem je, naglašava Falasca, „glas svetog Tome Akvinskog ujedinjen s onim Gargantuà, onaj svetog Augustina sa Sanchom Panzom ili onaj svetog Franje Saleškog sa Pinokijem, uz prepuni kaleidoskop povijesnih ličnosti, slikara, kipara, redatelja, novinara, pjesnika i pisaca svih epoha, klasične latinske i grčke književnosti, kao i talijanske, njemačke, španjolske, francuske, ruske, engleske“.

Luciani se obraća ovoj „zajednici likova“ kao „živim primateljima“, izjavila je profesorica Cristiana Lardo sa sveučilišta u Rimu Tor Vergata: „Svi oni predstavljaju sredstva preuzimanja odgovornosti prema svijetu biskupa, pape, pa i blaženika: s njima Luciani u svojim pismima govori o suvremenosti, ali i o duši, a često i o sebi“.

„Izbor sermo humilis“, želja govoriti svima

„Illustrissimi“ – primijetila je Falasca – „simbol je goleme formacije“ preveden u „izbor sermo humilis“, to jest željeti govoriti svima, kroz izražajni oblik Crkve koja želi biti prijatelj ljudi svog vremena.

„Poseban retorički i sadržajni izbor djela „Illustrissimi“ omogućava nam da rasvijetlimo načine na koje je Albino Luciani namjeravao dati glas svojim pastoralnim prioritetima obraćajući se širokoj i raznolikoj publici“, istaknuo je profesor Gilfredo Marengo, zamjenik ravnatelja Papinskog instituta Ivan Pavao II., te je dodao kako je „ovo djelo obilježeno i nastojanjem da se distancira od ‘polariziranog’ konteksta prvog postkoncilskog razdoblja, kako bi svakome ponudio linearno, razumno i razmjenjivo izlaganje baštine kršćanske vjere i njegovu sposobnost čitanja sadašnjeg vremena“.

Izlaganje o „sermo humilis“ pobudio je i osobne uspomene kardinalu Parolinu koji se na kraju simpozija prisjetio kada je on, kao sjemeništarac, slušao „sa živim zanimanjem“ patrijarha Lucianija i čitao njegova pisma koja su ga „jako zaokupljala“.

Molitva, čitanje, pjevanje, glazba

Simpozij je završio molitvom koju je predvodio kardinal Parolin, a u molitvi su se posebno sjetili ratom zahvaćenih ljudi.

Simpozij je bio i glazbeno obogaćen čitanjem pjesama iz djela „Illustrissimi“ (Luisa Andreazza), uz glazbeno-vokalnu pratnju Cecilije Francesce Romane Valente (harfa) i Francesca Polente.