Kao uvod u temu dr. sc. Romić iznio je svoje prvo iskustvo s patološkim kockanjem, odnosno iskustvo sa svojim prijateljem koji je bio patološki kockar i koji mu je lagao i od njega posuđivao novac za kockanje. Dr. sc. Romić istaknuo je da je patološko kockanje problem koji ne bira žrtvu i da može zahvatiti i uništiti svakoga koga zahvati. Kockanje je definirao kao „svaku aktivnost koja podrazumijeva ulaganje neke vrijednosti, najčešće novca, u predviđanje ishoda nekog događaja uz očekivanje da se uložena vrijednost uveća pod pretpostavkom da se pogodi taj ishod“. Na našem području patološko kockanje zaživjelo je intenzivno poslije rata, a posebnu ekspanziju doživjelo je pojavom kladionica. Kao jedan od glavnih razloga zašto ljudi počinju kockati dr. Romić naveo je čistu radoznalost, a kao vrste kockanja spomenuo je socijalno prihvatljivo, problematično, patološko i profesionalno kockanje.

Po nekom vlastitom iskustvu i istraživanju dr.  Romić zaključio je da se s kockanjem počinje vrlo rano, čak i u osnovnoškolskoj i ranoj srednjoškolskoj dobi, ponajčešće iz radoznalosti, a veliku ulogu u tome imaju i naši sustavi koji nerijetko i podupiru ovaj problem umjesto da ga rješavaju. Naime, kladionice i mjesta za kockanje su na svakom uglu, a u medijima se sve to naširoko reklamira.

Dr. Romić poručio je kako nemamo pravo skrštenih ruku gledati kako se događa zlo, a kockanje je  veliko zlo.

Uz vrlo opširno i zanimljivo predavanje susret je obilježen i filmovima u produkciji Hrvatskoga nadzemlja, pjesmama i meditacijom za kraj.

Sljedeći susret održat će se 16. veljače, a tema će biti patologija zaljubljenosti. Gost predavač bit će don Đuliano Trdić.