Istina je prava novost.

Kolumbijac Marino Restrepo u Opuzenu svjedočio o svome obraćenju

U crkvi Sv. Stjepana Prvomučenika u Opuzenu, nakon klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu i večernje mise koju je predvodio župnik don Hrvoje Dragun na blagdan sv. Jakova u četvrtak 25. srpnja Kolumbijac Marino Restrepo iznio je svjedočanstvo o svom obraćenju, oslobođenju i poslanju, pod naslovom „Iz tame u svjetlost“.

Restrepo je napisao i knjigu pod istim naslovom i još tri knjige u kojima piše o snazi sakramenata te grijesima i opasnostima suvremenog svijeta u kojem ljudi gube smisao života i osjećaj težine grijeha u kojem se nalaze.

Marino Restrepo rođen je u Kolumbiji, studirao je umjetnost u Njemačkoj, bio je glumac i vrlo nadaren glazbenik 20 godina s dugogodišnjom karijerom u Holywoodu. Od 16. godine živio je u drogi, promiskuitetu, magiji i svim ostalim porocima novoga doba. U 47. godini života 1997. godine, bio je otet zbog otkupnine, živeći tako šest mjeseci mukotrpnog zatočeništva u prašumi Anda. Usred te patnje doživio je susret s Isusom tijekom kojega su mu dane mnoge naravne i nadnaravne spoznaje. Nakon mističnog iskustva spoznao je da je živio u smrtnom grijehu 33 godine i, kako je rekao, da je tada umro sigurno bi bio u paklu. Od tada, svakoga dana, molio je Gospodina da ne dopusti da umre bez sakramenta ispovijedi.

„Premda sam pretrpio u zatočeništvu mnoge fizičke i psihičke torture, to sam sve uspio preživjeti samo zato što sam se brinuo za spasenje svoje duše“, istaknuo je Restrepo.  Šest mjeseci nakon što su me oteli došla su šestorica gerilaca i rekla da idem s njima. Bila je noć… Kad smo došli do neke ceste rekli su mi da idem ravno i da se ne okrećem. Bio mi je to najduži hod u životu. Bio sam siguran da će me ustrijeliti. Svaki korak bio je kao vječnost, ali oni su me jednostavno ostavili na toj cesti. Dugo sam hodao. Pojavio se stari autobus i odvezao me iz prašume. Došao sam svojim sestrama i otišao na ispovijed svećeniku franjevcu. Kad mi je svećenik dao odrješenje znao sam da se događa nešto doista veliko. Bilo je to najveće oslobođenje moga života. Bilo mi je važno što sam se oslobodio od gerilaca, ali prava sloboda koju sam tražio i želio – bila je oslobođenje od Sotone jer znao sam da sam bio zatočenik Đavla zbog svojih grijeha. Vratio se Crkvi i počeo mijenjati svoj život. Dvije godine nikome nije ni riječi rekao o tom iskustvu s Gospodinom a onda je na misi na Cvjetnicu, između ostalih imao još jedno misteriozno iskustvo s Isusom a ono je došlo s raspela koje je se nalazilo iznad oltara crkve.

Isus mu je rekao da će ga odvesti po cijelome svijetu i da je već odabrao svako mjesto u koje će doći i imenovao svaku osobu koja će ga slušati. Tada je imao 49 godina, bio je iscrpljen i umoran, jer je u prašumi u zatočeništvu doživio mnogo psihičkog i fizičkog mučenja. Nije mogao shvatiti kako je moguće krenuti na tako velik put.. Potražio je franjevca pred kojim se ispovijedio i ispričao mu svoje cijelo mistično iskustvo. Dok je razgovarao s njim Isus mu je jasno pokazao da je on njegov duhovni otac. Napustio je svoju pjevačku karijeru i već 20 godina katolički je misionar laik, svjedok Božje ljubavi.

Za kraj Marino Restrepo zamolio je Duha Svetoga da vjernicima podari najveći dar – da shvate koliko je ovaj život kratak i koliko je važno biti pripravan na prijelaz iz ovoga u onaj svijet; kako je najveća varka Sotone protiv Božjih ljudi kada se čovjek potpuno zaokupi svim mogućim poslovima i izgubi smisao i osjećaj za vječni život. Jedini put u Nebo jest put da budemo poslušni i vjerni katolici koji poštuju sakramente, katolik treba biti čovjek molitve, darežljiva srca, osoba koja zna da je Isus Gospodin i koja ima osobni odnos s Isusovom Majkom.