Uz organizatora, braniteljsku udrugu Slunja, Rakovice i Cetingrada koji su organizirali komemoraciju i koji su podigli spomen obilježje pobijenim Lađevčanima, susretu su nazočili brojni mještani i rođaci ubijenih među kojima i nova gradonačelnica Slunja Mirjana Puškarić i predsjednik UHBDR-a Tomislav Magdić. Molitvu kod spomenika predslavio je župnik Lađevca i Cvitovića vlč. Šimo Božić, dok je o događaju koji se zbio prije 77 godina govorio slunjski župnik i dekan mons. Mile Pecić.

„Na današnji dan 1944. godine počinjen je zločin u Šajfarovom Gaju koji je duboko utisnut u kolektivno pamćenje naroda ne samo slunjskog kraja. Nakon što je u jednom okršaju poginulo 29 partizana slijedila je stravična osveta nad nedužnim mještanima, civilima. Za osvetu pokupili su mještane sela Furjana, Salopek Luku, Barić sela, njih 200. Mitraljezi su već bili uprti u nedužne ljude i trebalo je početi strijeljanje. U međuvremenu dojahao je na bijelom konju partizanski kurir iz Budačkog gdje je bio štab s naredbom da je dosta 50 ljudi za strijeljanje. Odvojeno je 50 mještana za strijeljanje bez suda i obrane. Jedna žena, imenom Franciska Barić, pokušavala je spasiti svoga muža. Nije se htjela odvojiti od njega pa su i nju strijeljali 19. lipnja 1944. Tako ih je streljano 51. Pokopani su u masovnu grobnicu. Mještani nisu smjeli dolaziti i upaliti svijeću za svoje mile i drage. Rodbina je pokušala nakon protoka vremena staviti ogradu oko masovne grobnice ali su je morali rušiti po nalogu komiteta. Tek nakon dolaska demokracije i nakon oslobođenja okupiranog kraja 1995. mogli su ovu masovnu grobnicu obilježiti, staviti spomenik i pomoliti se za ubijene. O ovoj su tragediji pisali partizanski “povjesničari” trudeći se naknadno ovom zločinu dati “pravno” obrazloženje. Argumenti su im nikakvi. Jednostavno, radi se o zločinu nad nevinim ljudima bez ikakvog suda i mogućnosti obrane.“