Komemoracija uz otkrivanje spomen-obilježja "Jakljan 1945."

Dubrovnik, (IKA) – Komemoracija uz otkrivanje spomen-obilježja “Jakljan 1945.” održana je u subotu, 24. svibnja na otočiću Jakljanu pokraj Dubrovnika, a nakon toga misu zadušnicu za stradale predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić u crkvi Sv. Stjepana na Šipanu.
Na komemoraciji su prigodne riječi uputili Željko Kulišić, predsjednik Udruge Hrvatski domobran Dubrovnik koja je organizirala cijeli događaj, zamjenik ministra branitelja pukovnik Ivan Grujić, župan Nikola Dobroslavić, ispred Dubrovačko-neretvanske županije koja je prihvatila pokroviteljstvo komemoracije.
Predsjednik Kulišić podsjetio je na tijek događanja koji su doveli do podizanja spomen-obilježja 214-orici njemačkih i hrvatskih mornara i vojnika na Jakljanu. Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su te pokopani 2013. godine. Osvrnuvši se na rad Udruge istaknuo je: “Mi se ponosimo jer znamo da činimo dobro djelo, kako samim žrtvama koje nakon sedam desetljeća konačno pronalaze smiraj svojih duša, a isto tako činimo dobro i njihovim obiteljima koje mogu slobodno položiti cvijetak i pomoliti se svojim najmilijima. Konačno, ali ne manje važno, činimo dobro za društvo u cjelini jer ovim činom se skida veliko povijesno breme koje je gušilo kako prošlost tako i budućnost Hrvatske.” Posebno je zahvalio pokojnom Zvonimiru Koporčiću i pokojnom Kuzmi Stjepoviću koji su bili najzaslužniji za otkrivanje mjesta zločina na Jakljanu.
Pukovnik Grujić je rekao kako je Republika Hrvatska unaprijedila zakonodavni okvir u području istraživanja, uređenja i održavanja vojnih grobalja, žrtava Drugog svjetskog rata i poraća polazeći od europskih rezolucija. Sve smrtno stradale osobe imaju pravo na dostojno vječno počivalište, a očuvanje spomena na njih i dostojno postupanje s njihovim posmrtnim ostacima je obveza države. Istaknuo je kako je uspostavljen sustav koji objedinjuje sve te elemente, a prva u takovom okviru je ekshumirana masovna grobnica na Jakljanu.
Župan Dobroslavić je istaknuo kako je na Jakljanu počinjen zločin jer su 1945. vojnici ubijeni bez suđenja i prava na obranu, a pravo na to nitko ne smije oduzeti čovjeku. “Jedan totalitarni režim uvjerio je ljude oko sebe kako njegovi ciljevi mogu biti opravdanje za uništavanje pojedinaca, grupa i naroda. To je bio totalitarni komunistički režim. Ali ne smijemo zaboraviti da je takav svaki totalitarni režim, a mi smo ih imali više, i svaki zaslužuje jednaku osudu.”
Spomenik koji je idejno rješenje Nevenka Bilobrka, otkrili su najmlađi i najstariji članovi Udruge Ante Margaretić i Pavo Dalmatin.
U molitvi za stradale dubrovački biskup mons. Mate Uzinić je rekao kako u suočavanju sa svakim ljudskim stradanjem misli idu prema križu na kojem je Krist raspet, a koji je simbol stradanja, ali i znak pobjede i spasenja. “U križu promatramo raspetu ljubav koja je toliko potrebna našem svijetu,” kazao je biskup pozivajući okupljene da u križu prepoznaju žrtve svih ratova koji su obilježili prošlo stoljeće u Hrvatskoj i susjednim zemljama, i patnje svih onih pogođenih tim stradanjima.
Na kraju su pored spomenika položeni vijenci i zapaljene svijeće za pokoj duša ubijenih na otoku Jakljanu, a počasni plotun ispalili su Dubrovački trombunjeri. Komemoraciji su bili nazočni i Goran Radić, predstavnik njemačke zaklade koja skrbi o ostacima ubijenih njemačkih vojnika na prostoru Republike Hrvatske i šire, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, udruge političkih zatvorenika, članovi domobranskih udruga iz Zadra, Omiša, Metkovića i Dubrovnika kao i mještani elafitskih otoka.
Udruga Hrvatski domobran je 2009. godine podigla kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja koji su u vremenu od 1943. do 1945. godine pogubili više stotina žitelja Dubrovnika i okolice na dubrovačkom području.

Sudionici komemoracije sudjelovali su i na misi zadušnici na Šipanu gdje je istoga dana proslavljan blagdan Gospe Šipanske, odnosno blagdan Marije Pomoćnice kršćana. Vjernici su od početaka Crkve Mariju prepoznavali kao pomoćnicu kršćana pa taj naziv postoji još od tada, rekao je u uvodu propovijedi biskup Uzinić koji je u koncelebraciji sa župnikom don Slavkom Grubišićem i drugim svećenicima, predvodio misu. Nakon bitke kod Lepanta papa je taj naziv uključio u lauretanske litanije, a sam blagdan slavi danas 200. obljetnicu jer ga je 1814. godine, iz zahvalnosti Mariji pomoćnici, ustanovio papa Pio VII. nakon što se vratio u Vatikan iz izgnanstva.
Na temelju misnih čitanja dubrovački biskup je govorio o borbi između dobra i zla te, osvrćući se na komemoraciju ubijenih na Jakljanu, svibanjska poslijeratna stradanja i milijune žrtava svih totalitarizama 20. stoljeća, istaknuo da mi sada kao da još uvijek živimo u toj situaciji zla i ne možemo se toga osloboditi. “A ne možemo se osloboditi jer ne znamo istinu. Da bismo se toga oslobodili moramo utvrditi istinu,” rekao je biskup. Također je podsjetio na govor njemačkog vojnog atašea Raubera kojeg je održao na pokopu žrtava Jakljana na Domobranskom groblju 1. ožujka prošle godine, a u kojem je, uz ostalo, rekao kako je za njih pitanje humanosti da mogu naći sve njemačke vojnike izgubljene tijekom Drugog svjetskog rata i da im je svaki put važno kad ih nađu. “Ovakvo promišljanje bi trebalo, želimo li iza sebe ostaviti Drugi svjetski rat i konačno početi živjeti u stvarnosti i doprinositi da naša domovina ima sadašnjost i budućnost, biti ono što će motivirati svakog građanina Republike Hrvatske. Imati jednaki pijetet prema svakoj žrtvi, staviti žrtvu u središte, a ne agresora. I pokušati utvrditi, ako je ikako moguće, ime i prezime svake žrtve i iskazati joj jednako poštovanje.”
Biskup je ponovo istaknuo važnost utvrđivanja istine jer ljudi nisu brojevi nego imaju svoje ljudsko dostojanstvo, obitelji koje su ostale žaliti.
“Mislim da je put prema konačnom rješavanju onoga što je za nama da pristupimo svakom grobu i grobištu i pokušamo utvrditi što se dogodilo,” rekao je biskup. Važnost utvrđivanja istine je vidljiva i na primjeru Jakljana za kojeg se govorilo da se tu nalaze 102 žrtve, a ustanovilo se da ih je 214. “Ljubav je jedina sposobna pobijediti mržnju, oprost je jedini sposoban zatvoriti stranicu povijesti kako bismo zajedno krenuli izgrađivati bolju sadašnjost i budućnost.” Drugi narodi, poput njemačkog, ne pitaju se kojoj i kakvoj vojsci je tko pripadao, nego prepoznaju čovjeka koji je izgubio život i kojeg treba dostojanstveno pokopati. Dok mi ne dođemo do te razine, ostat ćemo u prošlosti, nećemo se znati nositi sa sadašnjošću i bojim se, nećemo imati budućnost, poručio je biskup i zazvao u pomoć Mariju Pomoćnicu kršćana kako se to ne bi dogodilo.