Istina je prava novost.

Komemoracija za ubijenog svećenika don Eugena Šutrina

U četvrtak 26. studenog navršilo se 75 godina otkako je ubijen don Eugen Šutrin. Bio je svećenik Zadarske nadbiskupije i tada župnik u župi Privlaka, a na prijevaru izveden iz župne kuće, te potom ubijen.

“Ubijen je jer je bio svećenik, drugog objašnjenja nema”, složni su vjernici okupljeni na mjestu don Eugenovog ubojstva prigodom komemoracije. Komemoracije su održane u njegovoj rodnoj Luci u 16.30, te u Privlaci na mjestu pogibije u 15.30, a misa je služena u 16.30.

Don Eugen je u župi Privlaka bio samo 6 dana. U župu je došao s otoka Molata gdje je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio snažna podrška logorašima u fašističkom logoru. U gluho je doba noći pošao s dvojicom nepoznatih muškaraca misleći kako ide podijeliti bolesničko pomazanje njihovoj majci na samrti pošto ju je ”udario konj”. Tako je don Eugen postao žrtva svojega zvanja, te ubijen vršeći svoje svećeničke dužnosti.
Don Eugen zauzima časno mjesto u povorci kršćanskih mučenika u povijesti Crkve i našeg hrvatskog naroda. Mučeništvo je Božji dar za one kojima je darovan i za sve koji su s mučenikom povezani, krvlju, rodom, jezikom i poznanstvom. Tako je i don Eugen darovan svima nama, a uspomena na njega ne blijedi ni u njegovoj rodnoj Luci na Dugom otoku, ni u župi Privlaka gdje je proveo tek 6 dana, niti nakon 75 godina otkako je svoj život završio u 31. godini.

Sv. Ivan Pavao II. pozvao nas je da učinimo sve da se ne pusti zaboravu spomen onih koji su trpjeli za vjeru i Crkvu, te potaknuo da se prikuplja dokumentacija kako ne bi ostali nepoznati borci velike Božje stvari.
Zadarska nadbiskupija odgovorila je ovome pozivu odredivši postulatora koji će istražiti postoje li potrebni elementi za pokretanje procesa beatifikacije za don Eugena i ostalu subraću svećenike koji su stradali tijekom Drugog svjetskog rata i poraća.

Hodočašće na Šutrinov grob i mjesto ubojstva znak je sjećanja i ne zaborava Božjih ugodnika. Ujedno očituje naše dužno poštovanje prema svim nedužnim žrtvama i njihovoj moralnoj veličini koja postaje baštinom naše sadašnjosti. Neka taj susret probudi u nama svijest odgovornosti prema daru zvanja i zahvalnost Bogu za dar svećeničkog poziva.