Pozdravljajući okupljene na samom početku koncerta, župnik katedralne Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije don Rikardo Lekaj je naglasio kako je „ovo milosni trenutak da možemo kao braća i sestre, kao živa Crkva slaviti Boga pjevajući“. Podsjećajući na povijest katedrale, koja je opstala zahvaljujući živoj Crkvi, živoj zajednici, istaknuo je kako je ta katedrala posvećena Mariji. „Dakle, to je Marijina katedrala, Marijina Crkva, Marijina kuća, a znamo da se povijest promijenila kada je Marija u svojoj nazaretskoj kući rekla Bogu ‘da’. Taj ‘da’ sve mijenja: i moj i tvoj život. I zato smo zahvalni da možemo u Marijinoj katedrali danas slaviti Boga.“ U tom je vidu posvijestio važnost susreta dviju majki, Marije i Elizabete, kada je Marija puna radosti išla najaviti radosnu vijest, te zapjevala hvalospjev „Veliča duša moja Gospodina“.

„Ona je slavila Boga, slavila je sve ono što je Bog učinio u njezinu životu i ono što Bogu čini danas u životu svakoga od nas koji smo ovdje. Zato smo Bogu zahvalni da možemo danas slaviti pjesmom Boga u Marijinoj crkvi, i da možemo slijediti njezin primjer poniznosti, poslušnosti, vjernosti, jednostavnosti, te poput nje pjesmom i molitvom Bogu reći ‘da’, ‘neka bude’, i Bog će promijeniti naše živote. To ne znači da će križevi i problemi nestati, ali moći ćemo nastaviti živjeti noseći svoje križeve pjevajući, slaveći Boga kao prvotna Crkva čiji su članovi umirali mučeničkom smrću ne plačući, već pjevajući”, rekao je don Rikard Lekaj.

Koncert je otvorio istarski kantautor Bruno Krajcar. Nakon njega na scenu je stupila Vanessa Mioč.

Pred kraj koncerta okupljenima se ponovno obratio katedralni župnik. U kraćem nagovoru, don Rikard Lekaj je posvijestio važnost noći Pashe, noći kada se narod prisjeća što je Bog učinio u ljudskoj povijesti, Bog koji spašava sve nas, Bog koji je izveo svoj narod iz ropstva, i Egipta.

„I mi u pashalnoj noći slavimo Božju pobjedu, slavimo Krista koji je pobijedio smrt, koji je pobijedio grijeh koji razara svakoga čovjeka, naše obitelji, naše mlade“, rekao je don Rikard. „Večeras osjećam da je ova katedrala postala mjesto gdje možemo ponovno osjetiti ljepotu uskrsne noći. Krist je uskrsnuo, Krist je živ, i zaista možemo osjetiti prisutnost uskrsloga Krista koji je živ, Ješua, Bog koji spašava, Bog koji ljubi čovjeka, Bog koji je darovao svoga Sina, Jedinca koji je išao na križ za tebe i mene, za svakoga od nas. Bog nas ljubi, a mi kršćani često zaboravljamo na tu ljubav, i zato vas pozivam da večeras svoj pogled usmjerite prema križu“. Podsjećajući na prizor na olujnom moru, kada se Isus približio prestrašenim učenicima, poručio je: „I mi smo poput učenika često preplašeni u olujama ovoga svijeta, sve nam se predstavlja crno. No, da je Petar kad je ugledao Krista počeo čudesno hodati po vodi. Dok je njegov pogled bio uprt u Krista, sve je bilo dobro, no kad je spustio glavu, počeo je tonuti. Koliko puta smo i mi u takvoj situaciji? Zato uvijek, ako si bolestan, ako si u nekoj poteškoći, bilo kojoj krizi podigni pogled i gledaj Krista  koji te gleda i nećeš potonuti. Isus nije ostavio Petra. On mu pruža ruku, večeras Krist pruža ruku svakome i svakoga spašava“.

Govoreći o beskrajnoj Kristovoj ljubavi, naglasio je kako Krist ne osuđuje, ne ogovara. „On te ljubi, i ta ljubav spašava čovjeka. Božja ljubav s križa preobražava čovjeka, mijenja lice zemlje“, rekao je don Rikard, te na kraju izrekao molitvu: „Molim te Kriste koji si živ, koji si uskrsnuo, blagoslovi svaku osobu večeras. Isus Kriste, dotakni srce svakoga čovjeka, iscijeli sve naše rane. Molimo te da tvoja ljubav može promijeniti naš život, da budemo tvoji radosni svjedoci, da radosno svjedočimo tvoju ljubav i radosnu vijest da si ti živ i da si uskrsnuo. Daj nam Duha zajedništva, daj nam bratsku ljubav da možemo ljubiti jedni druge, da možemo opraštati jedni drugima. Molimo te da budemo tvoja ljubav za ovu biskupiju, za ovaj grad, da oni koji su odbačeni, napušteni, u samoći, koji su u napasti, posebno majke koje žele pobaciti svoju djecu, daj da mogu osjetiti ljubav preko svakoga od nas koji smo večeras došli ovdje tebe slaviti i hvaliti. Hvala ti na svemu!“

Tijekom koncerte kraću molitvu izrekao je i Alan Hržica. „U ovo molitvu stavljamo sve članove naše obitelji. Stavljamo i sve one koji tebe Gospodine još nisu upoznali. Molimo za njihovo obraćenje i za njihov susret s tobom, živim Kristom. Molimo i za milost oprosta, da možemo oprostiti svima onima koji su nas povrijedili, kao i pristupiti svima onima prema kojima osjećamo gorčinu. Neka po sili tvoga Duha ozdrave naša srca od svake želje da budemo u pravu, da se natječemo. Neka se tvoj blagoslov razvije nad naše obitelji. Neka se ovom molitvom slavljenja očituje tvoja snaga u mojim slabostima, tamo gdje ja ne mogu učiniti pokret i korak, učini ga ti, Gospodine.“

Prateći vokal pjevala je vokal Lijić.