U događaju je sudjelovalo dvjestotinjak sestara bazilijanki iz Hrvatske, Ukrajine, Italije, Slovačke, Poljske, Rumunjske, SAD-a, Argentine, Brazila, Australije, kao i oci bazilijanci, predvođeni generalnim poglavarom (protoarhimandritom) o. Genezijem Viomarom, OSBM.

Pozdravni govor sudionicima uputio je poglavar Ukrajinske Grkokatoličke Crkve Svjatoslav Ševčuk. U kratkom povijesnom osvrtu vrhovni nadbiskup je povezao događaj ujedinjenja sestara bazilijanki sa 75. obljetnicom likvidacije Ukrajinske Grkokatoličke Crkve i 425. obljetnicom Brestske unije, koje se također obilježavaju ove godine.

U uvodnoj riječi generalna poglavarica (arhimandrinja) m. Marcella Runcan, OSBM naglasila je: „Ova proslava daje nam priliku da se sjetimo svojih prethodnica i nevjerojatnih prepreka koje su prevladali. Centralizacija nas potiče da se uzajamno obogaćujemo darovima, kulturom i iskustvom naših provincija“.

U glavnom dijelu konferencije, koji je moderirao o. Robert Lisejko, OSBM, održale su izlaganja: dr.sc. sestra Darija Turkiv, OSBM, pod naslovom “Sestre bazilijanke: put do centralizacije” i dr. sc. sestra Magdalena Vytvytska, OSBM, pod nazivom “Kanonski aspekti centralizacije uprave monaškog instituta na primjeru sestara Reda sv. Bazilija Velikog.” Analizirani su procesi  koji su prethodili ujedinjenju 1951., posebice: reforma sestara bazilijanki krajem 19. i početkom 20. stoljeća, uspostava novih središta širom svijeta uslijed migracije Ukrajinaca, širenje pastoralnih aktivnosti sestara, novo shvaćanje klauzure te institucije nadstojništva.

Treći predavač, doktorand povijesti Crkve na Papinskom orijentalnom institutu o. Jeronim Grim, OSBM, na temelju arhivskih dokumenata istražio je doprinos otaca bazilijanaca centralizaciji sestara, istaknuvši važnu ulogu sestre bazilijanke Sofronije Erdeli, promotorice procesa. S. Sofronija, porijeklom iz Šida, bila je jedna od djevojaka koje je križevački  biskup Dionizije Njaradi početkom 20. stoljeća uputio iz Križevačke eparhije na školovanje u zavode sestara bazilijanki u Ukrajini.

U završnoj riječi generalna savjetnica s. Emanuela Vishka, OSBM, zaključila je kako je danas Red sv. Bazilija Velikog živi organizam koji raste, razvija se, a centralizacija bila je jedna od faza tog razvojnog procesa. Iako su kanonske odluke o ujedinjenju donesene 1951.-1953., ipak  na razini kulturnih paradigmi i svijesti procesi ujedinjenja još uvijek su u tijeku. “Osvrt  na centralizaciju nakon 70 godina prilika je ne samo za znanstvena, nego i za egzistencijalna pitanja koja mogu promijeniti i obnoviti nas i naše zajednice”, rekla je s. Emanuela.

Dekretom Kongregacije za Istočnu Crkvu od 2. lipnja 1951. Apostolska Stolica proglasila je centralizaciju samostana sestara Reda sv. Bazilija Velikog sa sjedištem u Rimu. Papa Pio XII. ujedinio je sve samostane sestara bazilijanki u jedan Red papinskog prava. Drugim dekretom od 19. srpnja 1951. uspostavljene su četiri Provincije: dvije u SAD-u, jedna u Argentini i Europska provincija s privremenim sjedištem u Osijeku kojoj su bili podložni svi samostani u Europi. Daljnjim razvojem Reda te oslobađanjem europskih zemalja od komunističkih zabrana nastale su zajednice bazilijanki u Ukrajini, Poljskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj te Provincija sv. Mihaela arkanđela i Vice-provincija sv. Bazilija i Makrine u Hrvatskoj.