Korizmena duhovna obnova katoličkih intelektualaca u Osijeku

Promišljanjem o Božjem milosrđu, važnoj i snažnoj dimenziji čitavoga kršćanstva, produbljivali su osobno iskustvo crkvenosti i pripravljali se za slavlje Uskrsa. Nakon uvodne dobrodošlice prof. dr. sc. Ružice Pšihistal, predsjednice UKI-ja, dr. Vuković predvodio je molitvu i izlagao o Božjem milosrđu.

U kontekstu korizme kao „poziva na povratak milosrdnom Ocu“, nakon slušanja odlomka iz Lukina evanđelja o milosrdnom ocu i izgubljenom sinu (Lk 15, 11-32) – slici biti Božjega milosrđa, otvorena je diskusija u kojoj je zaključeno kako iz „iskustva Božjega milosrđa u Starom i Novom zavjetu, ljubavi i Isusova križa proizlazi milosrđe, čisti dar, ali i poziv na nasljedovanje jer smo u svjetlu iskustva vjere pozvani u svakodnevici nasljedovati, naviještati i svjedočiti Božju ljubav i milosrđe, dakle ostvariti sebe u konkretnom naviještanju i činjenju milosrđa“. Duhovna je obnova završila prilikom za ispovijed.

„Božje milosrđe se očituje još od samog stvaranja. Bog stvara jer je dobar, jer želi da stvorenje ima udjela u njegovu bitku, mudrosti i dobroti. Milosrđe Božje proizlazi iz Božje biti: iz njegove dobrote, ljubavi i vjernosti“, uvodno je razložio Vuković podsjetivši na crkvene dokumente i svetopisamske primjere o Božjem milosrđu. „Izabranje Abrahama je čin milosrđa. Bog iskazuje milosrđe čovječanstvu koje ide prema ponoru i postavlja novi početak izabirući jednog čovjeka da bi po njemu svi iznova zadobili milosrđe. Bog se očituje milosrdnim u objavi Mojsiju, a objava milosrđa već je prisutna u objavi Božjeg imena Jahve, što znači da je prisutni i bliski Bog, zainteresiran za nevolju i bijedu svog naroda, Bog koji iskazuje milost i smilovanje… Kako navodi papa Franjo u prvim riječima Bule najave Jubileja milosrđa: ‘Lice milosrđa nebeskoga Oca je Isus Krist. Otajstvo kršćanske vjere kao da je sažeto u tim riječima! Milosrđe je postalo živo, vidljivo i dosegnulo svoj vrhunac u Isusu iz Nazareta’. Otac bogat milosrđem, nakon što je objavio milosrđe izabranom narodu, u Isusu u punini objavljuje svoju ljubav i milosrđe prema svim ljudima. Isus iz Nazareta svojim riječima, djelima i cijelom svojom osobom, objavljuje Božje milosrđe, odnosno milosrdnog Oca.

Isus Krist utjelovljuje i uosobljuje milosrđe; On je sam, u određenom smislu, milosrđe (enciklika o milosrđu pape Ivana Pavla II. Dives in misericordia). Isusov odnos prema ljudima, osobito prema grješnicima, siromašnima, isključenima, bolesnima i onima koji trpe, u znaku je milosrđa. Isus u susretu s ljudima: oprašta, podiže, vraća dostojanstvo, daje novu nadu, sažalijeva, plače i raduje se, pokazuje osjetljivost i suosjećajnost. Vrhunac Isusovih riječi i djela milosrđa – Isusove milosrdne ljubavi, nalazi se u događaju križa. U Isusovom križu i smrti Božja blizina i prisutnost, suosjećanje i supatnja, ljubav i milosrđe dobivaju neslućenu dimenziju… Upravo u događaju križa događa se vrhunac Božje objave: na križu se Otac, u Isusovoj patnji i umiranju, objavljuje kao nečuveno izobilje ljubavi, koja predaje samu sebe za spasenje čovjeka; za izbavljenje iz zla, grijeha i smrti. Sve Isusove milosrdne geste, njegove riječi i djela, sav njegov zemaljski život koji je bio ispunjen ljubavlju i milosrđem prema čovjeku, u događaju križa dosiže svoj vrhunac. U križu, smrti i uskrsnuću je vrhunac ozbiljenja Božje ljubavi i milosrđa. Križ i Uskrs prihvaćeni u svjetlu vjere pokazuju da je Božja milosrdna ljubav jača i moćnija od zla i grijeha u koji je upleten čovjek. U križu se definitivno potvrđuje milosrđe kao Božji način suprotstavljanja zlu i grijehu“, razložio je Vuković.

Istaknuo je kako „milosrđe ima unutarnji oblik ljubavi koja se u Novom zavjetu naziva agape i ta je ljubav sposobna sagnuti se nad svakog rasipnog sina, svaku bijedu, osobito nad svaku moralnu bijedu, tj. grijeh“. Riječ je o milosrdnoj ljubavi koja drugog ne ponizuje, već ponovno podiže, uspravlja i vrednuje.

Ona vraća izgubljeno dostojanstvo, i još dublje, vraća sam život, kazao je Vuković napominjući: „Milosrđe stoga nije tek samilost ili sažaljenje, nije tek empatija i psihološko uživljavanje u situaciju druge osobe. Milosrđe ide i onkraj toga: ono uvijek proizlazi iz ljubavi, koja postaje djelatna, vraća život, te promiče i brani dobro. U tom vidu, milosrđe se očituje u svom pravom i istinskom izražaju onda kada iznova vrednuje, promiče i izvlači dobro iz svih oblika zla što postoje u svijetu i čovjeku. Pozvani smo u ovoj prispodobi, ali i u korizmu, obnoviti svijest o milosrdnom i dobrom Bogu koji nas neizmjerno ljubi i poput oca uvijek čeka na naš prvi korak, a onda on uzvraća ljubavlju i opraštanjem preko svake ljudske mjere. Pozvani smo i sebe prepoznati u rasipnom i izgubljenom sinu – pozvani smo doći k sebi, sagledati svoj život, svoje dobre i zle strane, ispitati srce i bubrege, vlastitu nutrinu i savjest, te treba li (a uvijek treba) obratiti se i vratiti ocu; pozvani smo sagledati naše ludosti i rasipnosti i obratiti se od svoga zloga puta, načiniti prvi korak!“

„Zadaća je Crkve uvijek iznova otkrivati milosrdno Očevo lice koje je postalo vidljivo u Isusu Kristu. U tom smislu, jedan od važnih ciljeva nove evangelizacije jest u otkrivanju i naviještanju milosrdnog Boga, koji se u punini svoje suosjećajne i supatničke ljubavi objavio u osobi Isusa Krista“, zaključeno je.