Duhovnu obnovu vodio je varaždinski biskup Bože Radoš. Susret je počeo molitvom Večernje, nakon čega je biskup Radoš imao razmatranje uzevši dva biblijska citata iz prvog čitanja i evanđeoskog odlomka toga dana: Napravi zmiju i stavi je na stup: Tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda i Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam.

Govoreći o Kristovom križu kao otvorenoj knjizi na Kristovoj katedri istaknuo je kako je upravo Kristov križ višejezična knjiga. „Autor knjige nije Pilat koji je dao staviti natpis napisan na grčkom, latinskom i hebrejskim jezikom nego Bog Otac koji stavlja pečat kao konačnu točku na posljednjih sedam Sinovih riječi. Sve pripada – Ocu, i nosi njegov pečat“, kazao je biskup Radoš.

Nadalje u svom se razmatranju biskup dotaknuo Nikodema, uglednog židovskog vijećnika koji je iz odgojne snage križa u društvu s Isusom u „večernjim satima“ upisao „večernju školu“ te prošao tri važne etape: razgovor s Isusom, promatranje, bojažljivo distanciranje od zajednice farizeja i traženje osobnog stava te je konačno ispovjedio Krista u svjetlu života.

U zaključnim mislima, mons. Radoš poručio je trajnim đakonima kako „križ kao odgojno sredstvo uvijek pomaže da nas Bog Otac vodi kao svoju djecu, učenike, u školu, prema katedri podignutoj na Kalvariji na kojoj se izlaže konačna lekcija.“

Nakon duhovnog nagovora uslijedilo je svečano euharistijsko slavlje koje je također predvodio biskup Radoš, u koncelebraciji su bili domaći župnik Tomislav Petrić, vlč. mr. Milan Dančuo, povjerenik za formaciju trajnih đakona Zagrebačke nadbiskupije, mons. Leonard Markač i vlč. Davor Šumandl. Uz šesnaestoricu trajnih đakona na obnovi te uz domaćeg trajnog đakona Miljenka Flajsa sudjelovala su tri buduća aspiranta Varaždinske biskupije Mario Stančić, Ivan Golubić i Ivica Suvalj.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je zajednička večera. Trajni đakoni zahvali su biskupi Radošu na vođenju duhovne obnove te mu poklonili „Raspelo“ rad umjetnika Vida Vučaka.