Korizmena poslanica splitskog nadbiskupa
Draga braćo i sestre!
Počinje korizma. Vrijeme nače narodne kušnje još uvijek traje pa mi se čini da je Božji poziv na obraćenje i danas veoma suvremen. Dolazi mi u pamet u ovaj čas prorok Jona i njegovo propovijedanje u Ninivi: “Još 40 dana i Niniva će propasti” (Jn 3,4). Ninivljani i njihov kralj ozbiljno shvatiše taj prorokov poziv te posteći, moleći i pokoru čineći, odvratili su se od svoga naopakog puta te tako zadobili Božje milosrđe. Niniva je pošteđena i spašena. “Još 40 dana” – točno toliko koliko traje korizma. Nama je ove korizme upravljena Pavlova riječ: “Sad je vrijeme milosno, sad su dani spasa” (2 Kor 6,2) – te o nama ovisi hoćemo li ih shvatiti ozbiljno, a trebali bismo. Jer, svi imamo što popravljati, svima nam se obraćati, svi moramo i moliti i pokoru činiti, jer se ovako teške sotonske zamke, koje nas opletoše radi grijeha, mogu uništiti jedino žarkom molitvom, postom i pokorom. Isus sam reče: “Ovaj se rod đavolski izgoni samo postom, (pokorom) i molitvom” (usp. Mk 9,29).
Pozivam vas stoga, braćo i sestre, ujedinimo se u žarkoj molitvi za nače mlade, za nače obitelji, za svetu Crkvu, za naš Hrvatski narod i za naču domovinu. “Između trijema i žrtvenika, poziva prorok Joel, neka traže svećenici, sluge Gospodnje. Neka mole: Smiluj se, Gospodine, svome narodu” (usp. 2,17).
I svim ostalima prorok poručuje: “Vratite se k meni svim srcem svojim, posteć, plačuć i kukajuć… Narod saberite, saberite starce, saberite i nejačad (Jl 2, 12.16). Žarko, braćo, molite u crkvama i u obiteljima. Molite sa živom vjerom, uvjereni da nas Otac nebeski ljubi, da će nas uslišati i učiniti za nas ono što je najbolje.
Kad je sv. Ivan Krstitelj propovijedao obraćenje na Jordanu dolazili ljudi i pitali ga: “što nam je činiti?” On im odgovaraše: “Tko ima dvije haljine neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako”. Carinicima reče: “Ne utjerujte viče, nego što je određeno”, a vojnicima: “Nikome ne činite nasilje, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom” (Lk 3, 10.14). Ne zvuče li nam ove Ivanove riječi i danas kao veoma suvremen poziv. Doista, dijeliti s potrebnima, ne uzimati viče od propisanog tj. biti pošten, nikakve nepravde niti nasilja ne činiti i biti “zadovoljan” sa svojom plaćom, nisu li uvijek suvremeni zahtjevi. Riječ Božja nas poziva, ne oglušimo se. Molimo i molimo. Puno molimo, jer su velike potrebe i pojedinaca i obitelji i Crkve i Domovine. Molimo u ovoj godini na poseban način za sve žene i majke da cijene viče svoj uzvišeni poziv i svoje dostojanstvo. Obraćajmo se braćo od zla puta, od bezakonja, od nepravdi, od sebičnosti i gramzljivosti, od hedonizma i ostalih robovanja grijehu. Činimo pokoru i dobra djela Bogu osobito mila po riječima sv. Jakova: “Brinuti se za udove i sirote i čuvati se od pokvarena svijeta” (Jk 1.27).
Ninivljani su, na riječi proroka Jone, Bogu povjerovali, ponadali se Njegovu smilovanju te čineći pokoru obratili se. I nisu se prevarili. Bog im se smilovao: zaista je pravo imao prorok Joel kad reče: “Bog je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom” (Ji 2,13).
No nemojmo, braćo moja, na toliku ljubav odgovoriti tvrdokornošću, nemojmo se uspavati i obraćenje odgađati. “Danas kad glas mu čujete, ne budite srca tvrda” (Ps 95, 7-8), opominje nas psalmist u svagdanjem moljenju časoslova.
I ove godine nam je Sveti Otac uputio svoju korizmenu poslanicu, u kojoj nas potiče na pažnju prema onima koji žive u stanovitom ropstvu i siromaštvu radi nepismenosti. Već papa Pavao VI reče: Opismenjavanje i školovanje je ulaganje za cjelovit razvitak čovjeka i svih ludi”, a današnji Sveti Otac nam poručuje: “što je u kojem narodu viče osoba koje su se mogle dovoljno obrazovati, to je i cijela zajednica viče sposobna uzimati svoju sudbinu u svoje ruke. U tom smislu opismenjavanje olakšava suradnju među narodima i mir u svijetu”. Nije li, braćo i sestre, i jedno od dijela milosrđa neuka poučiti? Stoga to i učinimo, svatko prema svojim mogućnostima.
Korizma je vrijeme koje nas poziva na intenzivniju molitvu, pokoru i obraćenje. Molimo stoga i grijeha se odrecimo. Prihvatimo osobito onu pokoru koja izvire iz savjesnog vršenja naših ljudskih i kršćanskih dužnosti i trudimo se da zaista učinimo što viče dobra, osobito onima koji su u bilo kojoj potrebi.
Neka Bog blagoslovi to nače nastojanje te uz milost i pomoć Božju donese za sve nas željene plodove.
Ante Jurić, nadbiskup
Marin Srakić, pomoćni biskup