Korizmena tribina u dominikanskom samostanu bl. Augustina Kažotića u Zagrebu
Foto: Dominikanski samostan bl. Augustina Kažotića // Korizmena tribina u dominikanskom samostanu u Zagrebu
Zagreb (IKA)
U multimedijalnoj dvorani "Fr. Dominik Barač – dominikanac, mučenik" dominikanskog samostana bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici u srijedu, 1. travnja održana je sedma po redu, a ujedno i posljednja ovogodišnja korizmena tribina, izvijestili su iz Samostana.
Gost predavač na ovoj tribini bio je fr. Anto Bobaš, dominikanac, kršćanski rock glazbenik, pjesnik, publicist, i radijski voditelj, koji je nekoć i sam pastoralno djelovao na području župe na Peščenici.
Posljednja ovogodišnja korizmena tribina imala je za temu “Oproštenje grijeha – uloga ranjivosti u duhovnom rastu”. Predavač je najprije pred nas stavio primjer apostola Tome koji je najprije tražio rane raspetog Krista, pa se zapitao “tko najprije traži rane i tko se želi ranama približiti, dotaknuti ono nešto što boli? Toma nije tražio Isusa općenito već onoga koji je bio raspet, mučen ubijen, i je li moguće da onaj koji je bio smrtno ranjen sada živi, je li moguće da ono što je bilo mjesto smrti sada postaje mjesto života?”
U sakramentu pomirenja, kako sam naziv kaže, događa se prije svega oproštenje grijeha koje je i bila glavna tema predavanja. Kako je predavač istaknuo oproštenje grijeha “nije samo brisanje krivnje, već obnova ranjenog odnosa”, odnosa kojeg imamo prema Bogu, sebi, i prema onima koji su nam u životu najbliži. Jer Božje oproštenje nije zaborav, brisanje, prelazak preko stvari. Bog ne oprašta kao sudac koji će zatvorit neki predmet i stavit ga ad acta, već kao Otac koji obnavlja odnos, koji izlazi ususret izgubljenom sinu. Potrebno je nadvladati u ispovijedi juridički mentalitet i zamijeniti ga mentalitetom ljubavi i povjerenja, ukloniti strah i imati hrabrosti ogoliti srce, pokazati Gospodinu svoje nutarnje rane, koji ih može zacijeliti. Bog čovjeku u ispovijedi vraća, lice, ime: cijeli identitet.
Ispovijed tako postaje ne više samo čin, već put, na kojem prepoznajemo četiri važne stvarnosti: prvo događa se istina, gdje čovjek izlazi iz magle samoobrane i prestaje glumiti da je sve u redu; drugo, događa se susret, ne samo sa svećenikom, već Krista, koji po službi Crkve prima raskajano srce; treće, događa se oproštenje, ne kao nekakav lijep osjećaj, već kao stvarno djelovanje milosti i četvrto, događa se novi početak, čovjek izlazi ne samo rasterećen već živjeti drugačije, popraviti što se može, pozvan krenuti novim putem.
Na kraju predavanja fr. Anto Bobaš uputio je na nekoliko primjera, odnosno slavnih rock glazbenika iz poznatih bendova, koji su sami svjedočili kako su svoju ranjenost nastojali izliječiti ispraznim, svjetovnim stvarima, kao što su novac, slava, ugled, a ipak su bili prazni, a rana nije zacjeljivala sve dok nisu spoznali i upoznali, kako ga često u molbenici tijekom molitve časoslova nazivamo, liječnika duše i tijela, tj. Krista.
Ovogodišnji ciklus korizmenih tribina o ranjivosti organizirao je Dominikanski samostan bl. Augustina Kažotića i Institut sv. Tome Akvinskog.