Gradeći svoju temu pod naslovom „Otvorit ću vaše grobove i živjet ćete“, na biblijskom tekstu o oživljenju Lazara ( Iv 11, 1-44), vlč. Almaši istaknuo je kako je Božja riječ uvijek iznova aktualna i doista živa te sposobna osnažiti nas uvijek novom porukom za život. „Isus je imao svoje prijatelje i znao je kako suosjećati s njima, njihova žalost bila je ujedno i njegova. Plačući na Lazarovu grobu On sam očituje ljudske osjećaje i spreman je sve učiniti da ublaži patnje svojih bližnjih. Tako želi biti blizu čovjeku, reanimirati ga svojom ljubavi i blizinom“, rekao je vlč. Almaši.

Nadalje je istaknuo: „Svatko u svom životu barem jednom dođe do trenutka kada mu je dosta života i borbe. To je najčešće krik čovjeka u teškim životnim situacijama. U opasnosti smo onda pustiti ravnodušnosti da prevlada u nama ne želeći imati nadzor nad svojim životom i srljajući u nezainteresiranost. Isusov je poziv, posebno u korizmi, izaći iz svojih grobova, ali i ne dopustiti smrt druge osobe koja je pokraj nas.“ Isto tako je objasnio: „Isus nije odmah požurio na grob i možemo se s pravom pitati zašto? Sigurno smo i mi iskusili tako nešto kad mislimo da nam je molitva trajno neuslišana. Trebalo je najprije sazoriti, a vjera ne sazrijeva bez dubljeg traženja istine i života. U bolesti i smrti smo u opasnosti da utonemo u san gdje smrt ima glavnu riječ. Tu se trebamo sjetiti Isusovih riječi: ‘Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će’ (Iv 11, 25). Bog nam dolazi u susret i traži da i mi dolazimo njemu, jer želi biti s nama i u trenucima napuštenosti, samoće i žalosti, kada se zbog grijeha osjećamo na dnu i ne vidimo izlaza. Traži da žalost podijelimo s njim i da se sami ne zatvorimo u nju. U žalosti doći pred Boga znači upoznati Boga, primiti utjehu. Zato su trenuci krize i suza blagoslovljena prilika da izađemo iz sebe i porastemo bliže Bogu“, zaokružio je svoju misao vlč. Almaši.

Na kraju je zaključio riječima: „Svi smo pozvani kao Isusovi prijatelji biti svjedoci njegove radosti kako bi na našim licima i po našem životu ljudi vidjeli kako živimo ipak druge vrijednosti. Isus, prijatelj svih nas, nikoga nikada ne napušta pa ni u bilo kojem grobu.“
Nakon izlaganja seminara, Krunoslava Lukač, vjeroučiteljica i voditeljica zbora mladih u katedrali posvjedočila je o svom životu, radosti koju je iskusila od malena kroz glazbu, sviranje i pjevanje te ostalima izazovima s kojima se susrela i susreće u radu s mladima u školi. Istaknula je posebno iskustvo bolesti kroz koje je nedavno prošla u kojemu je zaista osjetila snažnu Gospodinovu prisutnost, napose kroz sakrament bolesničkog pomazanja i molitvu. Svu bol i patnju je predala Gospodinu za dobro drugih, prihvaćajući s pouzdanjem Božje vodstvo. Njezin suprug Zlatko Lukač, također je posvjedočio kako u jednostavnosti svoga života susreće Boga, i da je molitva ta po kojoj prima mnogo milosti koje sve izvedu na dobro.

Uslijedilo je klanjanje križu na kojem se Duhos band-u u animiranju priključio i konkatedralni zbor mladih.