Budi dio naše mreže
Izbornik

Korizmeni susret trajne formacije sestara đakovačke regije

Đakovo (IKA)

U samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, u srijedu, 29. ožujka, predavanje i euharistijsko klanjanje vodio je prof. dr. Ivica Raguž, profesor dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.

Uz sestre iz samostana, bile su prisutne sestre iz Trnave i Bogoslovnoga sjemeništa.

Voditelja je pozdravila s. Jelena Kovačević, povjerenica za osobe posvećenoga života đakovačke regije.

Predavač je najavio šest točaka koje je nazvao „bljesak”, u kojima je nastojao iznijeti misli koje bi trebale osvijetliti put prema Uskrsu.

Počeo je promišljanje citatom iz knjige proroka Jeremije 5,24: „Pismo nam govori o dvjema vrstama kajanja: kajanje za počinjene grijehe, plač jesenski, dažd jesenjski, i što često zaboravimo: kajanje za propuštene prilike”.

U tom prvom „bljesku kajanja” nabrojio je pet poticaja na kajanje i obraćenje: osjećati se grješnicima, osjećati bol zbog grijeha; sami sebe strogo suditi; posvijestiti si da je „sada” i „ovdje” vrijeme i mjesto obraćenja; nesigurnost dana smrti i nesigurnost poznavanja samih sebe i hoće li se Gospodinu svidjeti naše djelovanje.

Drugi „bljesak” je „bljesak koji nam daruje Gospodin, bljesak svete sebičnosti: ja pa ja, s obzirom na grijeh, ali ‘ne ja’, s obzirom na dobro. Sveta sebičnost se sastoji u tome da sebe trebamo što više gledati kao grešne. U dobru pak isključiti same sebe – ne gledati sebe nego Gospodina koji izvodi dobro u nama”.

U trećem bljesku koji se temelji na Ivanovom evanđelju (11, 1-45) o Lazarovu uskrsnuću, predavač je osvijetlio ulogu žene redovnice na primjeru Marte i Marije, „drukčijih žena, svetih žena, koje imaju nevjerojatno dostojanstvo, ali u njima se krije i zla kob – mogu uskrsnuti Krista u Crkvi, svećenika, muškarca, a mogu ga i pokopati, mogu biti ne-majke života, nego smrti. Gospodin nas poučava svojim stavom jecaja, plača, krika, da i mi u sebi to osjetimo, da budemo osobe koje ljube, a osobe koje ljube imaju govorljivo srce, srce koje vriska, koje govori, molitveno srce”.

Dr. Raguž je nastavio o petom naglasku: „Lazar, koji nam je upozorenje da ne zapadnemo u grijeh navike, potiče nas da se borimo protiv grijeha, da pružamo otpor, da nikada ne odustajemo, ni iznutra, ni izvana. Dao Gospodin da nas zahvati smrt grobna – smrt grešne navike”.

Predavač je zaključio šestim „bljeskom”. „Čudnovata kršćanska sloboda je sloboda podložne volje, sloboda ovisnosti, sloboda koja se krije u služenju istini, sloboda koja se krije u služenju koje uživa u tome što služi Gospodinu. Vjernik se hvali osloboditeljem, istinom, Isusom Kristom”.