„Trojstvo čovjeka kao duha, duše i tijela zadnjih tisuću godina nalazilo se pod napadom. U temelju transhumanizma je materijalistička paradigma. Tu ne postoji kategorija duha, što je nevjerojatno, jer cijeli čovjekov život odvija se isključivo u kategoriji duha. Dakle, u transhumanizmu za nas ljude ne bi bilo mjesta, osim da bismo trebali biti građevne jedinice transhumanizma“ upozorio je Mišak, opisavši suvremenost situacije u društvu frankenštajnovskom.

„Imamo umjetno meso, možemo napraviti umjetne kosti, možemo napraviti hard disk u glavi. Ali, kako ću napraviti da čovjek bude živ? Nikako. Jer da bi čovjek bio živ, nije bît života da čovjeku teče krv kroz žile, nego bît života je da je čovjek nematerijalna svijest koja nešto doživljava“ istaknuo je Mišak. Nasuprot tome, ideja transhumanizma je da je svijet isključivo materijalne naravi, „no s tim pogledom nećemo daleko stići“, upozorava Mišak. Temelj na kojem transhumanizam sebe gradi je manjkava slika stvarnosti.

Druga pretpostavka transhumanizma je razvoj civilizacije, pri čemu se podrazumijeva da je tehnologija razvoj civilizacije, što je u bîti marksistički pristup, a znači razvoj proizvodnih snaga koje razvijaju čovjeka.

Mišak smatra da transhumanizam ne služi za nadilaženje čovjeka. Jer, ako je čovjek sebi mjera, a napraviš nešto više, zapravo si napravio manje od čovjeka. „Ako se na kompleksni sustav mora ugraditi manje kompleksni sustav, manji se mora prilagoditi. Zato transhumanizam mora degradirati čovjeka na puku informaciju. Paradoksalno je da svijet jest neki informacijski sustav, ali to je informacija koju u engleskoj igri riječi kažu in form – znači, informacija o samom obliku ili stvaranju. To nije trivijalna informacija, proizvodnja određenih procesa koje možemo izračunati. No, problem je što to nije definicija života. To je hardver života“ rekao je Mišak, istaknuvši da transhumanizam služi gradnji jednog nadorganizma koji nema smisla.

„Ako ljude lišavate kreativnosti, tko će biti budući ljudi koji će održavati, graditi taj sustav? U transhumanizmu čovjek bi trebao biti stanica transhumanističkog bića. Drugim riječima, on bi trebao prestati biti čovjek“ upozorio je Mišak. Smatra da transhumanizam služi gradnji neke vrste tehnološkog embrija.

„Nešto neživo gradi tehnološki embrij koji ne može izgraditi jer to je stroj, i treba mu nešto živo, što bi ga animiralo. Drugim riječima, to je neka vrsta parazitizma. Transhumanizam je i ideologija jer ima manifeste, deklaracije, napisane 2002. i 2005. godine, u kojima je umjetna inteligencija uvijek bog. A prava su sva jednaka za ljude, biljke, životinje, umjetnu inteligenciju. Transhumanizam duhovne i prirodne principe pokušava kopirati u materijalnom svijetu. Za sebe smatra da je znanstven, da je nadišao praznovjerje i religije. U isto vrijeme, rob je praznovjerja zvanog teorija evolucije, jer u našem društvu podrazumijeva se pojam evolucije, mada nema tih prijelaznih oblika. Ne vjerujući u Boga, transhumanizam želi stvoriti boga“ rekao je Mišak. Transhumanizam je religija jer se bavi stavkama kojima se bave sve religije; pitanjem smrti i vječnog života, uskrsnuća, stapanjem s nečim većim od čovjeka – jednim, mada se zapravo radi o pikselizaciji uma.

„Pravi naziv za teoriju evolucije je filozofski naturalizam, a nama su potrebne prave riječi; da pametni grad ne zovemo pametni grad, nego najveći sustav za skupljanje informacija. Da umjetnu inteligenciju ne zovemo tako, nego sustav algoritama i procedura. Da transhumanizam ne zovemo nadilaženje čovjekovog ograničenja, nego korištenje čovjeka da bi se izgradio nadorganizam“ istaknuo je Mišak.

Ako je transhumanizam loša inverzija duhovnih i prirodnih principa u materijalni svijet, tvorac transhumanizma je odijeljen od kreativne snage svemira. Njegov model razmišljanja je neimanje, odnosno, reciklaža. „Čovjek nikad nije razmišljao o reciklaži jer svemir je darežljiv. Sa sunca padaju elementi koji se pretvaraju u vodu, zrak, iz jedne sjemenke dobivaš tisuće sjemenki“ rekao je Mišak, upozorivši: „Transhumanizam nadilazi sva dosadašnja poimanja jer ljude želi uvući u sustav u kojem će oni biti tek stanice. To više nije u domeni znanstvene fantastike. Reklamira se da je 2022. počela era umjetne inteligencije i pokušava se podvaliti ideja da se umjetna inteligencija osvijestila. Ali ljudi već praktično, ekonomski i etički razmišljaju i pitaju se što će učiniti umjetna inteligencija: ljudi će ostati bez posla, bez razloga življenja.

Namjera je da se umjetna inteligencija spoji s pametnim čovjekom. Kao pametni telefon, pametna kuća, pametni čovjek je integrirani čovjek. Dakle, sastavni dio umjetne inteligencije trebao bi biti čovjek. Dr. Michio Kaku, teorijski fizičar, kaže: ‘Mi trebamo vaše mozgove da bismo imali svoju osviještenu inteligenciju’. Transhumanizam nadilazi ideju tehnološke nadogradnje jer u njegovom središtu nije čovjek, nego umjetna inteligencija koja se treba probuditi. Transhumanisti kažu da trebaju naše mozgove da bi stvorili svoj super embrij u kojem će bljesnuti kolektivna svijest. Ili, učitati dušu, kako god to preveli“ rekao je Mišak.

Kaku je također rekao: ‘Nas više ne zanima Internet, nas zanima Brain-net‘. Jer kad puno mozgova bude spojeno na mrežu, bljesnut će kolektivna svijest. „Transhumanisti smatraju da iz mozga izlaze misli a čovjek je neuronska mreža. U potpunosti ignoriraju i znanstveno dokazanu činjenicu da mi mišljenjem u nematerijalnom umu stvaramo neuronske mreže koje oni žele učitati u cloud. Ustvari, oni će u cloud učitati rezultate naših misli. To je nemoguća ideja“ poručio je Mišak, istaknuvši da je umjetna inteligencija zapravo računalni program.

Čovjeku prihvatljivim zvuči kad se kaže da pametnim gradom upravlja umjetna inteligencija, ali ne baš i da njime upravlja kompjuterski program. A kompjuterski program je sustav algoritama i procedura. Mišak je upozorio da smo zatočenici riječi.

„Kaže se umjetna inteligencija, pri čemu se misli da netko nešto razmišlja. Ne, to je sustav algoritama i procedura. Ljudsko biće ne treba te algoritme i procedure jer postoje kozmički zakoni koje ne možemo zaobići – dan, noć, godišnja doba, faktor vremena: čovjek je dijete, odrastao, star čovjek.

Transhumanizam je društveni pokret, ideologija i religija. Religija je jer obećava vječni život i nadilaženje smrti. No, uvijek je postojala ideja i znanje da postoji duhovna esencija čovjeka, koliko god je čovjeka strah smrti. Transhumanizam je ukinuo tu dimenziju i smatra da sve proizlazi iz materije. Materija propada, a cilj transhumanizma je odvojiti čovjeka od materije. To se zove učitavanje u cloud“ rekao je Mišak. To smatra zavaravajućim marketinškim pojmom jer ljudi uglavnom, još kao djeca, Boga zamišljaju na oblaku. „A sad idemo u oblak. A oblak je zapravo hard disc.

Pokretač  transhumanizma zna da se stvaralački moment čovjeka krije u pažnji. Transhumanizam krade ljudsku pažnju do mjere da koristi sve emocionalne trikove, pri čemu je sva pažnja usmjerena na pametni telefon te osoba više nema prostora za mističnu pozadinu svijeta koja je čovjeku ustvari jedino bitna“ istaknuo je Mišak.

Da bi čovjeka namamio i ukrao mu stvaralačku pažnju, transhumanizam nudi čovjeku strah od smrti, egzistencijalnu sigurnost i novu vrstu kruha i igara, sada metaverzumskih igara. Ali, nikad se ne spominje što transhumanizam uzima čovjeku, jer čovjek je nepodložan matematičkim formulama. Svatko zna da je čovjeku za život najbitnije dvoje bez čega ne može – to su odnosi s drugim ljudima i svrsishodni rad“ istaknuo je Mišak.

Transhumanizam izbjegava pitanje i nema odgovora na jednostavno pitanje: „Želiš me učitati u cloud – tko sam ja? Koga ćeš učitati? Učitat ćeš moj odraz u materijalnoj stvarnosti jer ti si gospodar materijalnog svijeta. Ali, čovjeku ne pripada da može stvoriti duh, a duša čovjeka je živa. Transhumanizam nudi pikselizaciju uma“ rekao je predavač.

Cijeli transhumanizam svodi se na metodu copy paste. „Transhumanizam kaže, Dajte mi jedan original, a ja ću ga iskopirati, jer ja ne mogu stvoriti original, ni ne znam kako se to stvara. No, svemir stvara serijsku proizvodnju stvorova i stvorenja, ali nijedna jedinka te njegove serijske proizvodnje nije ista, svaka je unikatna. Svemir serijski proizvodi originale“ istaknuo je Mišak, naglasivši da čovjek ne voli ponavljanje. „Neki ljudi sve imaju, a nesretni su, jer im je svaki dan isti. Čovjeku treba novi doživljaj. Transhumanizam ignorira život kao doživljaj i promatra ga utilitarno na kolektivističkoj razini. Čovjek je nematerijalno biće koji doživljava. A čovjeku je moguće smanjiti opseg doživljaja. Prije 15 godina ljudska pažnja trajala je do 15 sekundi, pa pet sekundi, danas ljudska pažnja traje sekundu do dvije“ rekao je Mišak.

Ono što je primjenjivo na čovjeka, transhumanizam želi primijeniti na čovječanstvo kao jedan organizam. A zajednički potpis svih koncepata kojima se bavimo je kolektivizam – gradovi, civilizacije, čovječanstvo su kolektivistički entiteti. Zapadne zemlje su najviše transhumanizirane, odnosno, najviše se oslanjaju na središnje upravljanje njihovim društvom.

„Kolektivizam je put po kojem će se transhumanizam uvijek prepoznati. Jer suvremeni, tehnološki transhumanizam nadilazi čovjekova ograničenja isključivo kolektivistički. Nadilazite ograničenja ako ste spojeni na Internet u mozak i ako možete imati pristup enciklopedijama direktno, ne čitajući ih.

Neuralink je žica koja ulazi u mozak, spojena na neki uređaj koji je spojen na pametni telefon osobe i čovjek ima Internet direktno u mozgu. Podržavatelji toga su oduševljeni što će moći slušati glazbu i gledati filmove direktno u glavi.

Naš mozak u toj slici nije više nešto u čemu bljesne svijest niti je proizvođač misli, nego tek hard disc ili procesor u kojem se to bilježi, i kroz razvoj materijalističke ideologije u zadnja tri stoljeća. Zatim se išlo za tim da će tehnologija omogućiti da se isključivo radi o informacijskim sadržajima. Što će biti čovjek kada između njega i svih informacija na svijetu neće biti nikakve granice“ upitao je Mišak.

Prevodeći Kakuov pojam Brain-net na jezik tradicije, Mišak je rekao kako to znači da će složenost mozgova nalikovati neuronskim mrežama mozga gdje je bljesnula kolektivna svijest. „U svim tradicijama oduvijek se smatralo da se učitava nekakva duša. Ispada da oni žele Brain-net da bi se u takvu neuronsku mrežu učitala duša. Kome treba tehnološki embrij, ako oni žele Brain-net, dakle, zombirane ljude? Brain-net mu se omogućuje s neuralinkom. U jednom trenutku će se sve to spojiti u jednu cjelinu“ rekao je Mišak.

Ako se sustav predaje algoritmima i procedurama, taj netko je vrsta umjetne inteligencije. Unutar tih okvira susreće se puno brojeva s beskonačno puno decimala. „To je bitno, jer umjetna inteligencija temelji se na računanju. A u umjetnoj inteligenciji neizračunljiva je fraktalna geometrija. To je novi pojam iz početka 1980.-ih godina čija je osobina za ljude samopodrazumijevajuća, a za računala je potpuno nedohvatljiva. Naime, fraktalni sustavi su cijeli svijet prirode: stabla, vodotokovi, odnosi kostiju, žila, udisaja, izdisaja. Matematički koncepti time teško barataju“ rekao je Mišak. Smatra da je tvorac transhumanizma otpao od fraktalne geometrije. „Ako je to biće otpalo od fraktalne geometrije, onda je otpalo i od materije, jer ne može ući u to. Otpalo je od empatije, sućuti. I tuđa bol je fraktal, mogu suživjeti s tim. Transhumanistička inteligencija nema empatiju. Fraktalna geometrija je najbolje koliko um može dobaciti, dalje se ide kroz osjećaje. Mi ljudi to znamo. Umjetna inteligencija to područje uopće ne može dohvatiti“ upozorio je Mišak.

Istaknuo je i da se rasprave transhumanista iscrpljuju unutar parametara ljudske sreće. Transhumanisti su nasljednici eugeničara. Eugeničari su injekcijama ubijali defektne ljude da genetski pročiste čovječanstvo od loših elemenata, kako su smatrali. Transhumanizam ne želi ukidati loše jedinke iz društva, nego unaprijed, genetskim inženjeringom, imati planirano društvo. Oni čovječanstvo zamišljaju kao funkcionalni stroj u kojem će biti samo razine užitka.

Transhumanizam dovodi u pitanje tko je čovjek – ne da se o tome akademski raspravlja, nego kao pitanje na kojem se gradi novi svijet. Transhumanizam počiva na postulatima koji su neodrživi u znanosti i u naravi čovjeka, njegovoj antropologiji, biologiji i ontologiji. Jer čovjek nije samo materija, nego puno više od materije. Stoga će transhumanizam u budućnosti ljude vući u svom smjeru kroz zdravlje, smatra Mišak. Medicizam će biti ideologija transhumanizma jer se mora promijeniti cijeli koncept biologije. A duh i tijelo su spojeni.

„Transhumanizam imitira, parazitira i hakira postojeće trendove. U 21. st. kad je eksplodirao transhumanizam, eksplodiralo je niz disciplina, od placeba, neuro plastike, epigenetike, tehnologije zvuka i svjetlosti, istraživanja sinkrociteta koji su svaki pokazivali da čovjek nije materijalno biće.

Cijela priča o transhumanizmu vratila me na priču o palom anđelu, o nekome tko želi biti bog, a ne može, jer sve je potpuno krivo shvatio. Taj netko bi htio biti obožavan. Tvorac transhumanizma predstavlja inverziju duhovne stvarnosti u kojoj mu iz nekog razloga trebaju ljudi.

Nemoć transhumanizma je da nešto stvori i u tome će on i pasti – to znači da će njegov doseg biti ograničen. Potpuno od-duhovljeni transhumanizam zapravo ubrzava duhovni razvoj čovjeka, ali ne na razini na kojoj on to nudi i kako bi oni htjeli, da u čovjeka stave čip. Nego, kad se ljude dovede u najekstremniju situaciju, iz njih se vade kapaciteti kad mogu izvući svoje duhovne potencijale na način kako to nikad ne bi napravili kada tome ne bi bili izloženi“ poručio je Mišak.

„Nus pojava transhumanizma je dehumanizacija čovjeka i on je u svojoj esenciji neljudski. Apstraktna ideja o jednakosti uopće ne postoji u hijerarhijski uređenom svemiru. Transhumanizam radi u potpunosti na dehumanizaciji čovjeka. Čovjek se dehumanizira zato što je čovjek individualac spram zajednice. Transhumanizam zahtjeva atomiziranog pojedinca povezanog preko zajedničkog centra s drugim atomiziranim pojedincem u kolektiv. Radi se o transferu s individualnog na kolektivni. Mi smo dosada imali individualni odnos sa stvarima, a sada ne moramo imati individualni odnos, jer je proklamiran kolektivni. Mi samo trebamo biti predvidljive stanice mozga. S obzirom da je čovjek nepredvidljivo biće, treba učiniti da se to napravi predvidljivim. Kada se iz čovjeka izbace njegova pitanja jesam li dobro, što sam napravio, on postaje dehumaniziran. Mislim da je ključno da se prelazi prema kolektivističkom sustavu iz individualnog sustava spram zajednice koja se širi horizontalno, a to je obitelj. Zato u transhumanizmu nema mjesta za obitelj, ni u kojem obliku. Transhumanizam kao sustav ne može podnijeti obitelj jer je obitelj fraktalna struktura, nepredvidljiva, širi se horizontalno. A sustav transhumanizma nalikuje korporaciji. Zadane točke se skupi pa ih se odbaci. Transhumanizam pokušava promijeniti individualne osjećaje i obiteljske strukture koje ljudi imaju, ali smatram da u tome neće uspjeti“ poručio je Mišak.

„Mislim da iza svega što doživljavamo kao napad na ljudsku prirodu stoji prijelaz s individualnog na kolektivno. Jer svaki čovjek individualno razmišlja tko sam, zašto sam, jesam li dobar ili ne, kako moram. Kad se postave norme, postoje kolektivna rješenja. Svaki totalitarizam je u sebi imao transhumanističke elemente. Komunizam je najubojitiji totalitarizam u povijesti i transhumanistička ideologija koji je za sobom ostavio najviše milijuna mrtvih. Tko se nije htio uključiti u prosjek, morao je otići.

Cilj svakog totalitarizma u povijesti bio je da sve ljude u društvu uključi u to. U tom vidu, transhumanizam može se promatrati kao totalitarizam u kojem svi isto misle, a misli su im unaprijed ubačene kroz žicu u glavi. To je nevidljivi totalitarizam iz perspektive korisnika totalitarizma. Ako je prije bila potrebna propaganda, sada će biti dovoljni sustavi na računalu. Rekao bih da je transhumanizam najunaprijeđenija vrsta totalitarizma koja bi uopće mogla postojati“ upozorio je Mišak.