KRITIČKI OSVRT UREDNIKA "KVARNERSKOG VEZA" ANTONA ŠULJIĆA NA RIJEČKI NOVI LIST

U najnovijem broju mjesečnika za vjerski, kulturni i društveni život krčke biskupije “Kvarnerski vez” – glavni urednik Anton Šuljić, osvrnuo se na napise s negativnim konotacijama o Katoličkoj Crkvi, kardinalu Alojziju Stepincu, te pitanju vjeronauka u školskim i predškolskim ustanovama u riječkome “Novom listu”. U svezi s time kritički se osvrnuo i na općenitu uređivačku politiku toga riječkog dnevnika.
Navodeći kako otvaranje novih poglavlja odnosa Crkve i društva ili, bolje rečeno, odnosa pojedinih krugova nesklonih Crkvi i vjernika, ne smatra iznenađujućima, Šuljić ističe: “Znali smo da dolaskom demokracije spomenuti krugovi nisu nestali. Oni su se samo pritajili, povukli se za nekoliko slojeva niže i čekali u pričuvi. Sada postaje sasvim jasno ne samo da promoljuju glavu, nego sve otvorenije i sve beskrupuloznije napadaju i tuku iz sve raznovrsnijih oružja”. Ne niječući pritom, svačiju slobodu i pravo u različitosti mišljenja, on ističe kako ipak treba voditi računa o slučajevima kada “umjesto dobronamjernosti, otvorenosti i argumenata prevladaju gorčina, jal i neutemeljenost optužbi”.
Riječki “Novi list”, pod pseudo-demokratskim načelom otvorenog foruma za sve, prema njemu, postaje glavni poligon za napade, dajući sasvim nedvosmislenu potporu samo jednoj opciji, a istodobno hipokrizijski otvarajući prostor i “drugoj strani”. Napad na kardinala Stepinca, kao i negativni napisi o vjeronauku u školskim i predškolskim ustanovama, samo su dio toga. “Kulminaciju smo doživjeli proteklih dana kada poznata kolumnistica toga lista nadbiskupa Tamaruta, zbog toga što se, prema njoj i njima, usudio izraziti stav Crkve, jednostavno izjednačuje s Homeinijem i inkvizitorom”, ističe Šuljić.
Premda, prema njegovim riječima, sve to i nije iznenađujuće, zabrinjava činjenica što se u tim napadima prepoznaje i obračunavanje s političkim protivnicima, a Crkva i vjernici se uvlače u otvorene političke igre.
Definitivno je prošlo vrijeme u kojem Crkva nije trebala ili mogla zauzimati stavove, no sada se ipak treba prihvatiti sučeljavanja, argumentiranog i bez diskvalifikacije, kao načina suživota, ili ćemo, kako ističe Anton Šuljić, morati priznati da u ovom vremenu nismo bili na visini zadataka i izazova.
Nevenka Gašparović
2