U suslavlju su bili vlč. Mile Šajfar i župnik Kosinja vlč. Pero Jurčević, a u asistenciji bogoslov Karlo Špoljarić i ministranti. Kancelar Grgurić u propovijedi je istaknuo da je križ simbol, znak, vrjednota kršćanstva, sredstvo i znak spasenja. „Na križu je umro Krist, kako bi dao Bogu zadovoljštinu za naše grijehe i tako nas spasio. Židovi nisu mogli shvatiti da netko, koga Bog voli i koga šalje da donese ljudima spasenje, umire na križu. Zato je za Židove križ bio sablazan“, rekao je te nadodao da je i apostolima to bilo teško shvatiti.

Oni su, kako je istaknuo, tek poslije uskrsnuća Kristova i dolaska Duha Svetoga shvatili veličinu Kristova križa i neumorno ga svugdje propovijedali. „U Križu se Kristovu ispunja sve što je o Kristu pisano, ispunja se naše spasenje. Ako je Krist sebe na križu kao najveći dar prikazao Ocu i u svojoj krvi izmirio nas s Bogom, onda je potrebno da mi koji smo krštenjem postali Kristovi učenici uzmemo križ i radosno ga nosimo. Jer pozvani smo da se sve više poistovjećujemo s njim, a time i s njegovim križem. Tako ćemo, vršeći Božju volju koju neprestano moramo prepoznavati u svojemu životu, najlakše steći spasenje“, poručio je propovjednik.

Rekavši da moramo biti suradnici Božji, prihvaćajući svjesno svoje kršćanstvo, istaknuo je da moramo nastojati umrijeti starom čovjeku, povjerovati istinski u Raspetoga, obratiti se, razapeti se s Kristom da bismo živjeli novim životom. Tako ćemo, pojasnio je preč. Grgurić, svoj svakidašnji život, trpljenje i sve boli koje nas snađu rasuđivati u svjetlu Kristova križa.

„Braćo i sestre, stojimo pred križem Isusa Krista, promatramo ga i pitamo se što nam poručuje križ? Koja je poruka križa za kršćanina današnjeg vremena? I dok promatramo križ i Spasitelja koji se iz ljubavi prema nama predao na smrt, čitamo jasnu poruku. Križ nam govori o muci i smrti Isusa Krista, o Kristovoj neizmjernoj ljubavi, o ljubavi Boga Oca koji je darovao svoga Sina za spasenje robova grijehu. Križ Spasiteljev nam govori o pobjedi nad grijehom, o težini života, o pobjedi nad smrću, o našem otkupljenju i vječnom spasenju. Možemo slobodno reći da u drvetu križa prepoznajemo drvo našega spasenja, drvo vječnoga života“, rekao je propovjednik.

U križu moramo znati čitati jasne poruke, smjernice našega života, poručio je. „Križ nas poziva da se obratimo, da krenemo ozbiljno živjeti. Poziva nas da poštujemo sebe, da živimo s našim Bogom i braćom ljudima. O kako li divne poruke od našega Gospodina, i to odakle? s drveta križa, koji je kroz mnoga stoljeća za čovječanstvo bio najstrašniji znak. No Isus je znak križa svojim primjerom učinio najslađim i najuzvišenijim znakom. Učinio je znak križa žrtvenikom ljubavi koji oživljuje i preporađa, koji nas liječi i oslobađa, po kojem se čovjek spašava“.

Rekavši da je čovjek izmislio križ kao kaznu te da je predodredio križ kao simbol grijeha i patnje, istaknuo je da je Isusovom smrću u križu vidimo znak Božje ljubavi i milosti prema čovjeku koji svojim grješnim očima nije mogao prepoznati ljepotu, već samo ono što je u svojoj duši proživljavao.

„Zato čistoćom svoje duše, moramo promatrati križ kao znak i jamstvo našeg spasenja. Kaže sveti Augustin:  ‘Kad pogledamo križ, čini nam se da je Bog poludio od ljubavi prema čovjeku’. Pokušajmo u duhu otići na Golgotu i promatrajmo Križ. Pogledajmo Krista, koji je raspet na križu. Pogledajmo trnjem ovjenčanu njegovu svetu glavu; njegovo lice koje je puno krvi i znoja;  njegova osušena usta od žeđi i umorne oči, pogledajmo čavlima pribijene ruke koje su nas blagoslivljale, kopljem probodeno i otvoreno srce koje je zadnju kap krvi za nas prolilo. I sjetimo se što nam je Isus Krist rekao s križa. Rekao nam je riječi svoje vječne ljubavi: ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine’. Nikad se uzvišenija molitva nije vinula k nebu.

Dodao je da se to može izreći i riječima Vazmenog hvalospjeva: „O, divne li pažnje Božje prema nama. O, neshvatljive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao. O, zaista potrebna Adamova grijeha, što ga smrt Kristova uništi. O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja“.

Križ ima posve jasnu ulogu, rekao je propovjednik, dodavši da za koga se mnogo trpi, onoga se i mnogo ljubi. „Nema veće ljubavi, nego ako tko svoj život dade za prijatelje svoje. Krist je umro za nas da vidimo koliko nas je ljubio i što je sve bio spreman žrtvovati za nas. Htio nas je upisati u svoje srce, u srce iz kojega se tragovi ljubavi ne daju izbrisati. Draga braćo i sestre, čovjek današnjice nije oslobođen križeva. Različite životne situacije svakodnevno nas pritišću. Jednima je križ pretežak, drugima lakši, ali nema niti jednoga čovjeka koji nema životni križ. Razlika je jedino u tome hoćemo li ga prihvatiti, strpljivo nositi i po njemu steći vječno spasenje. U Isusovo vrijeme križ je bio sredstvo kazne za zločince. Danas je očiti znak spasenja“.

No, čovjek današnjice, rekao je, nažalost nije oslobođen progona radi križa. Diljem svijeta mnogi kršćani su progonjeni zbog vjere u Kristov križ. „Izvješće za 2020. kaže da je u svijetu u prošloj godini bili progonjeno 260 milijuna kršćana, odnosno svaki osmi kršćanin u svijetu je progonjen. Nama to djeluje neshvatljivo jer mislimo da živimo u društvu koje je kršćansko. No, jesmo li zaista kršćansko društvo? Ima li i u našoj okolini progona kršćana? Ima, nažalost itekako se i u našoj okolini progone kršćani jer izjašnjavamo se kao većinsko kršćansko, odnosno katoličko društvo. Teško je shvatiti da se danas u svijetu progone kršćani, no još teže je shvatiti da na različite načine kršćanin progoni kršćanina, a Isusova želja je bila a budemo jedno“.

Dodao je i da u islamskim zemljama islamski vjerski ekstremisti progone kršćane iz njihovih mjesta, ruše im crkve, kulturna dobra, ruše njihova groblja – mjesta svetinje za svakog čovjeka. „Nažalost, sve se to događa i u našem društvu, u našoj okolini a predstavljamo se kršćanima. Morali bismo češće stavljati na vagu svoju vjeru u Boga i svoje deklariranje kao kršćanima. Vjera se ne dokazuje riječima, niti Krsnim listom. Vjera se pokazuje djelima i to djelima ljubavi prema bližnjemu. Čini se kao da je čovjek današnjice izgubio kompas i ide krivim smjerovima. Jedini pravi kompas je Križ Kristov. On ispravno pokazuje sve četiri strane svijeta i upućuje na put ljubavi prema Bogu i bližnjemu“.

Na kraju je potaknuo vjernike da pogledaju na Kristov križ. „Neka i nas pogled na Raspetoga Krista potakne na žarku ljubav prema njemu i prema bližnjemu. Neka se slika Raspetoga Krista utisne danas duboko u naša srca i duše. Kristovim križem smo otkupljeni. Isus Krist prolijevanjem svoje Presvete i Predragocjene Krvi i svojom smrću na križu nas je spasio. Zahvalimo mu danas na neizmjerno ljubavi, ali ga i zamolimo da promjeni naša srca kako bi smo bili bolji ljudi i bolji kršćani, svjedoci Njegovog Imena u ovom svijetu“, zaključio je preč. Grgurić.

Misno slavlje u 11 sati predvodio je župnik Tounja vlč. Josip Štefančić u suslavlju generalnog vikara mons. Marinka Miličevića, domaćeg župnika vlč. Mile Šajfara, ekonoma Biskupije preč. Nikole Turkalja, župnika Ličkog Osika preč. Luke Blaževića, župnog vikara u Gospiću vlč. Stanka Smiljanića i don Alojzija Kneževića.