Nakana je bila zahvaliti Gospodinu za rijeku sestara milosrdnica koje su u ovom povijesnom razdoblju na tlu BiH utkale svoje živote svjedočeći milosrdnu ljubav Isusovu po karizmi svoga utemeljitelja sv. Vinka Paulskoga.

Po uzoru na njih sestre milosrdnice koje danas djeluju u BiH željele su dati svoj doprinos u teškom razdoblju zbunjenosti, nesigurnosti, straha i neizvjesnosti zbog pandemije koronavirusa.

Iz svih zajednica na području BiH uključile su se sestre i na svojim ramenima ponijele križ trpeće i razapete BiH od prve do 14. postaje.

U misnoj žrtvi koju je na sestarsku nakanu služio župnik don Ivan Bebek uključile su se sve sestre te animirale liturgijsko pjevanje, misna čitanja, molitvu vjernika i prinos darova. Don Ivan je u prigodnoj propovijedi istaknuo važnost svete euharistije u životu redovnica, ali i vjernika laika.

Osvrnuvši se na milosrdničku karizmu rekao je da sestre milosrdnice jesu, ali bi i trebale biti produžena ruka Kristova i sv. Vinka. Upozorio je da je ponekad ta ruka „zavijena, ranjena, kruta, ponekad puna trnja, ali treba ostati pružena“, te također da se današnja „okupiranost“ mobitelima pomalo uvuklo i u redovničke zajednice. „Kad idemo na putovanje pa se isprazni baterija na mobitelu očajnički tražimo utičnicu kako bismo napunili bateriju. A što je s baterijom naše duše?“, zapitao je don Ivan i rekao kako je upravo oltar mjesto gdje trebamo napuniti svoju dušu.

Nakon popričesne molitve nekoliko riječi uputila je i provincijalna poglavarica s. M. Julijana Djaković koja je izrazila uvjerenje da ih je pobožnost križnog puta sigurno dotaknula. „Slijedeći stope trpećeg, raspetog i uskrslog Krista i same ćemo nakon svoje Kalvarije uskrsnuti. Snagom euharistijske žrtve dopustimo Gospodinu da nas preobrazi u Sebe kako bismo se poput njega istrošile u milosrdnoj ljubavi. Neka po našem sebedarju u milosrdničkom hodu bude prepoznatljiv današnjem naraštaju“, kazala je s. M. Julijana koja je potom zahvalila svakoj sestri za životno svjedočanstvo te ih potaknula da se ne umore činiti dobro.