Neizvjesnost, potrebe, rane, ali i hrabrost, oprost, molitve i nada. Teme su to vezane uz život svake obitelji diljem svijeta, koje su postale temelj razmatranja za Križni put koji će predvoditi papa Franjo u večernjim satima na Veliki petak u rimskom Koloseju.

Obitelji su to povezane s katoličkim volonterskim udrugama i zajednicama, a povjereno im je sastavljanje molitve i meditacije u godini obitelji Amoris laetitia.

Razvoj obiteljskog života

Redoslijed razmatranja djelomično odražava razvoj obiteljskog života – od financijskih poteškoća mladih parova, do iskušenja roditeljstva i boli gubitka do iznimno teških situacija poput rata.

Meditaciju prve postaje Križnog puta sastavio je mladi par, u kojem se osvrću na poteškoće poput propadanja brakova svojih prijatelja, njihovu ljubav koja još nije prošla kušnje, njihovu borbu da spoje kraj s krajem. Brak, kažu, nije samo romantična avantura; to je i Getsemani; tjeskoba koju osjećamo prije nego što prelomimo svoje tijelo za drugoga.

Misionarska obitelj potom dijeli svoje poteškoće povjerenja u Božju providnost. Svjedoče užasima rata i iskušenju da se okrenu nasilju kao odgovoru. Ipak, svakodnevno se bore oduprijeti tom iskušenju da izdaju Krista u njegovoj braći i sestrama.

Ljubav sa i bez djece

Stariji par bez djece razmatra treću postaju, ističući kako su nerijetko doživljavali osudu drugih zbog neplodnosti. Ljubav, dodaju, ispunjava njihovu obitelj, dok hodaju držeći se za ruku.

Obitelj s mnogo djece nudi i svoju perspektivu te navode kako osobni projekti i ciljevi u karijeri često ustupaju mjesto obiteljskim dužnostima. Unatoč brigama i vrlo ispunjenim danima, kažu, nikad ne bi pomislili vratiti se natrag.

Osuda i bolest

Drugi par, roditelji djeteta s invaliditetom, govore kako su im dijete osudili i prije nego što je došao na svijet, jer su im liječnici govorili kako će biti na teret njima i društvu – „raspnite ga“. Ali on nije učinio ništa loše te su roditelji izabrali život.

Obitelj koja je otvorila svoj dom drugima ističe kako bol ima moć promijeniti nas i podsjetiti na jednostavnost ljudskog dostojanstva.

Suprug čijoj su ženi dijagnosticirali ozbiljnu bolest razmatra sedmu postaju. Neočekivana bolest, navodi, stavila je njega i njegovu suprugu na križ, ali ih je učinila i temeljem njihove obitelji.

Neuspjeh, napuštanje, gubitak

Baka i djed, čija kćer živi s njima s njihovih petero unučadi nakon neuspjeloga braka, uspoređuju svoju životnu situaciju s onom Šimuna Cirenca. Koraci nam posustaju i noću, nakon što smo se nasmijali, zateknemo sebe kako plačemo od suosjećanja, pišu.

Par koji je posvojio dvoje djece ističe da je posvajanje uvijek rezultat napuštanja djeteta te da ta situacija ostavlja ranu koja će zauvijek krvariti. Ali taj križ, čak i ako je bolan, krije tajnu sreću, svjedoče.

Majka udovica s dvoje djece dijeli svoju bol razmatrajući desetu postaju te se naglas pita zašto Isus, ako je Sin Božji, nije spasio njezina muža. Ipak, napominje, ljubav postaje stvarna, jer čak ni u ponoru i nelagodi nisu napušteni.

Svjedoče i roditelji čiji je sin osoba posvećenog života, te dijele svoju nevjericu i poteškoće u prihvaćanju poziva svoga sina, priznajući kako ga nisu prepustili njegovom izboru. Iako su se njihovi stavovi promijenili, i dalje traže od Isusa da ih se sjeti kada dođe u svoje Kraljevstvo.

Marija je gledala svoga Sina raspetog na križu, a jedna druga majka stajala je šutke dok su njezina kći, a potom i muž – umirali u mladoj dobi. Ta majka dijeli bol gledanja njene obitelji kako se mijenja, te se prisjeća riječi koje su joj jedine dale nekakav privid snage: Bog ne poziva one koji su jaki, već jača one koje poziva.

Ratno razaranje

Razmatranje trinaeste postaje napisale su obitelji koje sa stajališta aktualnih političkih događaja ne bi trebale imati nikakve veze jedna s drugom: jedna je obitelj iz Ukrajine, a druga iz Rusije. Ipak, zajedno su napisale razmatranje o boli smrti i razaranju, kako se čini da život gubi smisao, a mržnja ustupa mjesto beznađu i tišini. Zajedno nose Kristov križ na postaji koja označava Njegovu smrt. Budimo se ujutro i na nekoliko trenutaka osjećamo sreću, ali onda odjednom pomislimo kako će biti teško pomiriti se sa svime ovim. Gospodine, gdje si? Govori nam u tišini smrti i podjela i nauči nas da budemo mirotvorci, braća i sestre, te da obnovimo ono što su bombe pokušale uništiti, pišu.

Migranti u nadi

Obitelj, koja je zbog rata morala bježati, napisala je razmatranje četrnaeste, posljednje postaje Križnoga puta. Kod kuće su bili važni; sada su samo brojevi i kategorije. Čini se da čak i biti katolik zauzima drugo mjesto u odnosu na to što su migranti, te svakoga dana umiru kako bi njihova djeca imala priliku za život bez bombi, krvi i progona. Ako ne odustanemo, to je zato što znamo da će veliki kamen na ulazu u grobnicu jednog dana biti odvaljen, svjedoče.